Između Podgradskog mosta i Podgradske džamije, zvanog Mejdan ili Mali Čaršija, trgovalo se poljoprivrednim proizvodima, odjećom i raznom robom. Džamija koja se nalazi na Mejdanu se više puta obnavljana i nosila je različita imena poput Mejdanske džamije, Hadži Salih Bureove džamije, Zulfikar-kapetanove džamije ili Ali-paša Rizvanbegovićeve džamije. Smještena je na otoku između dva rukavca rijeke Bregave, s tri dućana čiji su ulazi sagrađeni u obliku arkada okrenutih prema čaršiji. Džamija ima sličnosti sa Sulejmanijom u Travniku, jer je izgrađena na stupovima iznad dućana, što je rijetkost među džamijama s integriranim dućanima u svojem vakufu. Dizajn džamije otkriva elemente mediteranske arhitekture. Nasuprot džamiji stajao je Muftića han i nekoliko dućana za trgovce i zanatlije, a danas se to područje zove Konak i koristi se kao hostel i klub za mlade. Na drugoj obali rijeke uzdiže se Turkovićeva kula. Stopljena s liticom podno Starog grada, vjeruje se da je kula sagrađena u nekoliko faza, od XVII. do XVIII. stoljeća. Sastoji se od kule, stare kuće, kuhinje, sjeverne kuće, gornjeg i donjeg dvorišta, vrta uz kuću i stepenica. Ovaj objekt je prvotno bio rezidencija obitelji Rizvanbegović, no kasnije je postao dio miraza obitelji Turković. Turkovićeva kula predstavlja jedinstveni spoj feudalne kule i gradske kuće.