Kultura i naslijeđe
Dobrodošli na Vinsku cestu Hercegovine, gdje se zadivljujući pejzaži, jedinstvena kultura i vrhunska vina spajaju kako bi ponudili nezaboravno iskustvo za ljubitelje vina i kulture.
Ova živopisna regija nudi najbolje od Bosne i Hercegovine, od prekrasnih pogleda na Mostar do historijskog šarma Trebinja, Ljubuškog s najstarijim muzejom u Bosni i Hercegovini, vjerskih i hodočasničkih mjesta, te UNESCO lokacija kao što su Stari most i nekropola Radimlja.
Vinska cesta Hercegovine dom je živopisnog vina i vjerskog naslijeđa, s kultnim mjestima za istraživanje kao što su poznato hodočasničko mjesto – Međugorje, tekija u Blagaju i manastiri oko Trebinja. Ostale znamenitosti uključuju manastir Tvrdoš, grob Rabina Moše Danona u Stocu ali i brojne vinograde koji su prošarali krajolik. Bilo da želite istražiti duhovnu stranu regije ili tradiciju vinarstva, Vinska cesta Hercegovine nudi jedinstven uvid u kulturu i povijest regije.
HWR
Kultura i naslijeđe
Brdo ukazanja i Plavi križ
Brdo ukazanja i Plavi križ u Međugorju nose duboko duhovno značenje za milijune hodočasnika diljem svijeta. Međugorje je poznato svetište koje od juna1981. godine bilježi redovita ukazanja Djevice Marije šestero mladih vidjelaca. Brdo ukazanja, poznato i kao Podbrdo, mjesto je prvog ukazanja i privlači bezbroj vjernika u potrazi za utjehom, ozdravljenjem i duhovnom obnovom. S druge strane, Plavi križ, smješten u podnožju Brda ukazanja, postao je mjesto intenzivne molitve i razmišljanja, gdje posjetitelji meditiraju o Kristovim patnjama i predaju svoje nakane Djevici Mariji. Oba mjesta postala su simboli nade i vjere, privlačeći ljude različitih pozadina kako bi tražili Božje susrete i doživjeli transformirajuću moć duhovne atmosfere Međugorja.
Centar za kulturu
Svake godine, tokom mjeseca jula/srpnja, ovaj Centar za kulturu organizira poznati Mostarski Ljetni Festival (Mostar Estate Festival) koji već slavi dvadeset godina postojanja. Manifestacija okuplja različite kulturne događaje, kao što su koncerti, teatarske i lutkarske predstave, izložbe, čitanja poezije, prezentacija knjiga i mnoge druge.
Crkva Sv. Arhangela Mihaila
Crkva se nalazi u naselju Hrupjela, na uzvišenju na kojem se nekada nalazila kula sagrađena u doba Austro-ugarske okupacije. Posvećena je Sv. Arhangelima. Svojom ljepotom zajedno sa Hercegovačkom Gračanicom dominira nad gradom. Također, sa uzvišenja na kojem se nalazi pruža se jedinstven pogled na Trebinje.
Crkva Sv. Ilije
Crkva Svetog Ilije se nalazi na vrhu Ilijinog brda (Ilijina glavica) u selu Mesari, sjeverno od magistralnog puta Trebinje – Mostar. Smještena je na obodu Popovog polja, 20 km zapadno od Trebinja. Crkva Svetog Ilije je trikonhos, koji je više puta prepravljan. Posljednji put, prema natpisu na arhitravnoj gredi, bilo je to 1897. godine. Ova crkva ima preromanički stilski karakter, te se smatra da je vjerovatno i prvobitna crkva sagrađena u periodu od IX do XI vijeka. Spada među najstarije građevine u Hercegovini. Crkva Svetog Ilije sa praistorijskom grobnom gomilom (tumulusom) i nekropolom sa stećcima u Mesarima proglašena je za nacionalni spomenik BiH 2008. godine.
Crkva Sv. Klimenta
Crkva Sv. Klimenta, u narodu poznata kao Klimentica, tipična mediteranska srednjovjekovna crkvica od kamena, nalazi se na desnoj obali rijeke Trebišnjice, u selu Mostaći. Smatra se jednom od najstarijih crkvi u našem kraju. Ova crkva zanimljiva je zbog svog živopisa kojim su ukrašene sve zidne površine od vrha do dna. Dekoracija ove crkve, zajedno sa drugim značajnim crkvama iz perioda turske okupacije naših krajeva, ima prije svega veliku vrijednost kao kulturno-istorijski spomenik.
Crkva svetog Petra i Pavla
Godine 1866., Osmansko Carstvo je imalo značajnu ulogu u izgradnji katoličke crkve i franjevačkog samostana u Mostaru. Kompleks sadrži prostranu biblioteku koju bogati preko 50.000 starih spisa od zapadnih i istočnih autora, čineći je najvećom bibliotekom u Hercegovini. Osim toga, manastir posjeduje impresivnu umjetničku zbirku koja uključuje djela italijanskih majstora iz 16. i 17. stoljeća. Ovo povijesno mjesto je svjedok bogate kulturne i naslijeđa različitih civilizacija koje se spajaju u harmoniji.
Arheološko nalazište Gabela
Gabela je nacionalni spomenik kulture Bosne i Hercegovine. Radi strateškog položaja Gabela bila naseljena i u rimsko doba iz kojega imamo ostatke ciglane i gospodarskih zgrada na periferiji mjesta. Od velikog broja srednjovjekovnih građevina su do danas najupečatljiviji ostaci stare utvrde, te kamena ploča s velikim krilatim lavom, simbolom Mletačke republike. Gabela je od 15. do 18.st. bila veliko trgovačko središte, ali i značajna strateška tvrđava na mletačko-turskoj granici. Jedno vrijeme je bila poznata kao i trg robljem. Za prevlast nad Gabelom sukobljavali su se razni politički i gospodarski interesi. Turci je zauzimaju 1477.godine, a nakon više neuspjelih pokušaja 1694.godine Mlečani zauzimaju Gabelu, potom Mirom u Požarevcu 1718.godine Gabela pripada Turcima, a Mlečani sve važnije građevine ruše. Gabela je ponovno pod turskom upravom, no bez svoje nekadašnje moći. Za austro-ugarske vladavine i izgradnje uskotračne pruge u Gabeli je bilo čvorište iz pravca Sarajeva za Dubrovnik i Metković. Meksički znanstvenik Roberto Salinas Price je razvio hipotezu prema geografskim informacijama u Ilijadi da je Trojanski rat bio u dolini rijeke Neretve, odnosno da je Gabela bila Ilios, glavni grad države Troje.
Arslanagića most
da je jedan od najvažnijih prirodnih resursa na području istočne Hercegovine. Ogroman neiskorišteni potencijal pruža rijeka Trebišnjica, nekada najveća ponornica u Evropi (98 km), koja svojim najljepšim dijelom protiče kroz sam grad. Obale Trebišnjice spaja veliki broj mostova od kojih se posebno ljepotom izdvaja Arslanagića most, najpoznatiji spomenik iz turskog perioda u Trebinju. Ovaj most, igra veoma značajnu ulogu u balkanskoj arhitekturi 16 tog vijeka. Most je kao zadužbinu za svog poginulog sina u borbi sa Mlečanima izgradio Mehmed-paša Sokolović 1574. godine, za vrijeme turske okupacije. Kada su Turci 1687. godine potisnuti iz Herceg Novog, mnoge turske porodice su se iz ovog grada doselile u Trebinje. Među njima je bio i izvjesni Arslan-aga. On je dobio posjede istočno od Trebinja: na Zupcima, Necvjeću i Jasenu, te pravo da naplaćuje mostarinu preko mosta na Trebišnjici. Po njemu se, od tada, most naziva Arslanagića most. Izgradnjom hidroenergetskog sistema na Trebišnjici 1965. godine most se našao pod vodom akumulacionog jezera. Po zahtjevu Zavoda za zaštitu spomenika kulture most je demontiran i prenesen nizvodno 1966. godine prilikom pražnjenja akumulacije. Nova lokacija Perovića (Arslanagića) mosta je između naselja Gradina (na desnoj obali rijeke) i naselja Police (na lijevoj obali).
Arheološko nalazište Gabela
Gabela je nacionalni spomenik kulture Bosne i Hercegovine. Radi strateškog položaja Gabela bila naseljena i u rimsko doba iz kojega imamo ostatke ciglane i gospodarskih zgrada na periferiji mjesta. Od velikog broja srednjovjekovnih građevina su do danas najupečatljiviji ostaci stare utvrde, te kamena ploča s velikim krilatim lavom, simbolom Mletačke republike. Gabela je od 15. do 18.st. bila veliko trgovačko središte, ali i značajna strateška tvrđava na mletačko-turskoj granici. Jedno vrijeme je bila poznata kao i trg robljem. Za prevlast nad Gabelom sukobljavali su se razni politički i gospodarski interesi. Turci je zauzimaju 1477.godine, a nakon više neuspjelih pokušaja 1694.godine Mlečani zauzimaju Gabelu, potom Mirom u Požarevcu 1718.godine Gabela pripada Turcima, a Mlečani sve važnije građevine ruše. Gabela je ponovno pod turskom upravom, no bez svoje nekadašnje moći. Za austro-ugarske vladavine i izgradnje uskotračne pruge u Gabeli je bilo čvorište iz pravca Sarajeva za Dubrovnik i Metković. Meksički znanstvenik Roberto Salinas Price je razvio hipotezu prema geografskim informacijama u Ilijadi da je Trojanski rat bio u dolini rijeke Neretve, odnosno da je Gabela bila Ilios, glavni grad države Troje.
Arslanagića most
da je jedan od najvažnijih prirodnih resursa na području istočne Hercegovine. Ogroman neiskorišteni potencijal pruža rijeka Trebišnjica, nekada najveća ponornica u Evropi (98 km), koja svojim najljepšim dijelom protiče kroz sam grad. Obale Trebišnjice spaja veliki broj mostova od kojih se posebno ljepotom izdvaja Arslanagića most, najpoznatiji spomenik iz turskog perioda u Trebinju. Ovaj most, igra veoma značajnu ulogu u balkanskoj arhitekturi 16 tog vijeka. Most je kao zadužbinu za svog poginulog sina u borbi sa Mlečanima izgradio Mehmed-paša Sokolović 1574. godine, za vrijeme turske okupacije. Kada su Turci 1687. godine potisnuti iz Herceg Novog, mnoge turske porodice su se iz ovog grada doselile u Trebinje. Među njima je bio i izvjesni Arslan-aga. On je dobio posjede istočno od Trebinja: na Zupcima, Necvjeću i Jasenu, te pravo da naplaćuje mostarinu preko mosta na Trebišnjici. Po njemu se, od tada, most naziva Arslanagića most. Izgradnjom hidroenergetskog sistema na Trebišnjici 1965. godine most se našao pod vodom akumulacionog jezera. Po zahtjevu Zavoda za zaštitu spomenika kulture most je demontiran i prenesen nizvodno 1966. godine prilikom pražnjenja akumulacije. Nova lokacija Perovića (Arslanagića) mosta je između naselja Gradina (na desnoj obali rijeke) i naselja Police (na lijevoj obali).
Bišćevića kuća
Da bi se osjetio dah svakodnevnog života iz otomanskog perioda, dovoljno je posjetiti jednu od tri turske kuće, koje su sastavni dio urbanog konteksta: to su kuće uticajnih obitelji Bišćević (1635), Kajtaz (XVIII vijek) i Muslibegović (XIX vijek). Ove stare kuće, intrigantne i dobro očuvane, te na detaljan način svjedoče o rezidencijalnom stilu stvarnog domaćinskog života iz tog perioda. Svaka od ovih kuća ograđena je visokim zidom, zbog intimnog života muslimanske porodice. Avlije karakteriziraju dekorativni elementi na tlu, fontane, egzotične biljke, cvijeće i voćke. Udobnost vlada u tim prostorima, opremljenim objektima iz svakodnevne upotrebe u domaćinstvu, vrijednim tepisima i malim bibliote-kama, koje u sebi čuvaju i neke rijetke tekstove. Posjetiti jednu od turskih kuća je način da se dotakne jedan svijet, koji se često samo može zamisliti, i koji se može ponijeti sa sobom, kada se vratite sa puta.
Bišćevića kuća se može posjetiti svakog dana od 8 sati ujutro do 8 sati popodne