Kultura i naslijeđe
Dobrodošli na Vinsku cestu Hercegovine, gdje se zadivljujući pejzaži, jedinstvena kultura i vrhunska vina spajaju kako bi ponudili nezaboravno iskustvo za ljubitelje vina i kulture.
Ova živopisna regija nudi najbolje od Bosne i Hercegovine, od prekrasnih pogleda na Mostar do historijskog šarma Trebinja, Ljubuškog s najstarijim muzejom u Bosni i Hercegovini, vjerskih i hodočasničkih mjesta, te UNESCO lokacija kao što su Stari most i nekropola Radimlja.
Vinska cesta Hercegovine dom je živopisnog vina i vjerskog naslijeđa, s kultnim mjestima za istraživanje kao što su poznato hodočasničko mjesto – Međugorje, tekija u Blagaju i manastiri oko Trebinja. Ostale znamenitosti uključuju manastir Tvrdoš, grob Rabina Moše Danona u Stocu ali i brojne vinograde koji su prošarali krajolik. Bilo da želite istražiti duhovnu stranu regije ili tradiciju vinarstva, Vinska cesta Hercegovine nudi jedinstven uvid u kulturu i povijest regije.
HWR
Kultura i naslijeđe
Arheološko nalazište Gabela
Gabela je nacionalni spomenik kulture Bosne i Hercegovine. Radi strateškog položaja Gabela bila naseljena i u rimsko doba iz kojega imamo ostatke ciglane i gospodarskih zgrada na periferiji mjesta. Od velikog broja srednjovjekovnih građevina su do danas najupečatljiviji ostaci stare utvrde, te kamena ploča s velikim krilatim lavom, simbolom Mletačke republike. Gabela je od 15. do 18.st. bila veliko trgovačko središte, ali i značajna strateška tvrđava na mletačko-turskoj granici. Jedno vrijeme je bila poznata kao i trg robljem. Za prevlast nad Gabelom sukobljavali su se razni politički i gospodarski interesi. Turci je zauzimaju 1477.godine, a nakon više neuspjelih pokušaja 1694.godine Mlečani zauzimaju Gabelu, potom Mirom u Požarevcu 1718.godine Gabela pripada Turcima, a Mlečani sve važnije građevine ruše. Gabela je ponovno pod turskom upravom, no bez svoje nekadašnje moći. Za austro-ugarske vladavine i izgradnje uskotračne pruge u Gabeli je bilo čvorište iz pravca Sarajeva za Dubrovnik i Metković. Meksički znanstvenik Roberto Salinas Price je razvio hipotezu prema geografskim informacijama u Ilijadi da je Trojanski rat bio u dolini rijeke Neretve, odnosno da je Gabela bila Ilios, glavni grad države Troje.
Arslanagića most
da je jedan od najvažnijih prirodnih resursa na području istočne Hercegovine. Ogroman neiskorišteni potencijal pruža rijeka Trebišnjica, nekada najveća ponornica u Evropi (98 km), koja svojim najljepšim dijelom protiče kroz sam grad. Obale Trebišnjice spaja veliki broj mostova od kojih se posebno ljepotom izdvaja Arslanagića most, najpoznatiji spomenik iz turskog perioda u Trebinju. Ovaj most, igra veoma značajnu ulogu u balkanskoj arhitekturi 16 tog vijeka. Most je kao zadužbinu za svog poginulog sina u borbi sa Mlečanima izgradio Mehmed-paša Sokolović 1574. godine, za vrijeme turske okupacije. Kada su Turci 1687. godine potisnuti iz Herceg Novog, mnoge turske porodice su se iz ovog grada doselile u Trebinje. Među njima je bio i izvjesni Arslan-aga. On je dobio posjede istočno od Trebinja: na Zupcima, Necvjeću i Jasenu, te pravo da naplaćuje mostarinu preko mosta na Trebišnjici. Po njemu se, od tada, most naziva Arslanagića most. Izgradnjom hidroenergetskog sistema na Trebišnjici 1965. godine most se našao pod vodom akumulacionog jezera. Po zahtjevu Zavoda za zaštitu spomenika kulture most je demontiran i prenesen nizvodno 1966. godine prilikom pražnjenja akumulacije. Nova lokacija Perovića (Arslanagića) mosta je između naselja Gradina (na desnoj obali rijeke) i naselja Police (na lijevoj obali).
Bišćevića kuća
Da bi se osjetio dah svakodnevnog života iz otomanskog perioda, dovoljno je posjetiti jednu od tri turske kuće, koje su sastavni dio urbanog konteksta: to su kuće uticajnih obitelji Bišćević (1635), Kajtaz (XVIII vijek) i Muslibegović (XIX vijek). Ove stare kuće, intrigantne i dobro očuvane, te na detaljan način svjedoče o rezidencijalnom stilu stvarnog domaćinskog života iz tog perioda. Svaka od ovih kuća ograđena je visokim zidom, zbog intimnog života muslimanske porodice. Avlije karakteriziraju dekorativni elementi na tlu, fontane, egzotične biljke, cvijeće i voćke. Udobnost vlada u tim prostorima, opremljenim objektima iz svakodnevne upotrebe u domaćinstvu, vrijednim tepisima i malim bibliote-kama, koje u sebi čuvaju i neke rijetke tekstove. Posjetiti jednu od turskih kuća je način da se dotakne jedan svijet, koji se često samo može zamisliti, i koji se može ponijeti sa sobom, kada se vratite sa puta.
Bišćevića kuća se može posjetiti svakog dana od 8 sati ujutro do 8 sati popodne
Blagajska tekija – Kuća derviša
Samo 12 km udaljen od Mostara, na rijeci Buni, nalazi se čaroban gradić Blagaj, srednjovjekovni grad iz kojeg je nastala današnja Hercegovina. Ruševine starog grada ili Kule Hercega Stjepana pružaju prekrasan pogled na dolinu Neretve. U blizini su atrakcije poput Kuće Velagića, džamije Sultana Sulejmana, Karađozbegovog mosta i Tekije – kuće molitve i meditacije iz 16. stoljeća. Blagaj, s predivnim krajolikom i spektakularnim izvorom rijeke Bune, je nezaobilazno blago.
Bosnaseum
“Bosnaseum” naziv je muzeja koji je 2018 godine otvoren u staroj gradskoj jezgri Mostara. Muzej na 800 kvadrata izložbenog prostora, kroz 12 tematskih cjelina, prikazuje kulturu i historiju svih naroda u Bosni i Hercegovini. Muzej nije samo izložbenog tipa, nego je i obogaćen raznim interaktivnim sadržajima koji daju puni virtuelni put kroz povijest Mostara i Hercegovine.
Muzej se može posjetiti svakog dana od 9 sati ujutro do 9 sati popodne
Brankovića kula
Pretpostavke o postojanju starog grada Trebinja u kojem je čuvena kraljica Jelena Anžujska imala i svoj dvor, smještaju ga na lokalitet danas u narodu poznat kao “Brankovina” koji nosi ime po kuli Brankovića. Ona je imala vrlo značajnu ulogu “kule stražare” u starom Trebinju. Postoje zapisi o hercegovačkom porijeklu porodice Branković koja je živjela u vrijeme najvećeg uspona srpske države u vrijeme kralja Milutina i Stefana Dečanskog i u vremenu kralja i cara Dušana. Za Brankoviće se kaže da su posljednja srpska srednjovjekovna dinastija koja je na istorijskoj pozornici bila od prve polovine XIV do prve polovine XVI vijeka. The tower was built by prefect Mladen, the progenitor of the family and lord of Trebinje and Dračevica.Kulu je izgradio župan Mladen, rodonačelnik porodice i gospodar Trebinja i Dračevice. Prezime porodice potiče od Mladenovog sina Branka po kojoj je kula i dobila ime.
Arheološko nalazište Gabela
Gabela je nacionalni spomenik kulture Bosne i Hercegovine. Radi strateškog položaja Gabela bila naseljena i u rimsko doba iz kojega imamo ostatke ciglane i gospodarskih zgrada na periferiji mjesta. Od velikog broja srednjovjekovnih građevina su do danas najupečatljiviji ostaci stare utvrde, te kamena ploča s velikim krilatim lavom, simbolom Mletačke republike. Gabela je od 15. do 18.st. bila veliko trgovačko središte, ali i značajna strateška tvrđava na mletačko-turskoj granici. Jedno vrijeme je bila poznata kao i trg robljem. Za prevlast nad Gabelom sukobljavali su se razni politički i gospodarski interesi. Turci je zauzimaju 1477.godine, a nakon više neuspjelih pokušaja 1694.godine Mlečani zauzimaju Gabelu, potom Mirom u Požarevcu 1718.godine Gabela pripada Turcima, a Mlečani sve važnije građevine ruše. Gabela je ponovno pod turskom upravom, no bez svoje nekadašnje moći. Za austro-ugarske vladavine i izgradnje uskotračne pruge u Gabeli je bilo čvorište iz pravca Sarajeva za Dubrovnik i Metković. Meksički znanstvenik Roberto Salinas Price je razvio hipotezu prema geografskim informacijama u Ilijadi da je Trojanski rat bio u dolini rijeke Neretve, odnosno da je Gabela bila Ilios, glavni grad države Troje.
Arslanagića most
da je jedan od najvažnijih prirodnih resursa na području istočne Hercegovine. Ogroman neiskorišteni potencijal pruža rijeka Trebišnjica, nekada najveća ponornica u Evropi (98 km), koja svojim najljepšim dijelom protiče kroz sam grad. Obale Trebišnjice spaja veliki broj mostova od kojih se posebno ljepotom izdvaja Arslanagića most, najpoznatiji spomenik iz turskog perioda u Trebinju. Ovaj most, igra veoma značajnu ulogu u balkanskoj arhitekturi 16 tog vijeka. Most je kao zadužbinu za svog poginulog sina u borbi sa Mlečanima izgradio Mehmed-paša Sokolović 1574. godine, za vrijeme turske okupacije. Kada su Turci 1687. godine potisnuti iz Herceg Novog, mnoge turske porodice su se iz ovog grada doselile u Trebinje. Među njima je bio i izvjesni Arslan-aga. On je dobio posjede istočno od Trebinja: na Zupcima, Necvjeću i Jasenu, te pravo da naplaćuje mostarinu preko mosta na Trebišnjici. Po njemu se, od tada, most naziva Arslanagića most. Izgradnjom hidroenergetskog sistema na Trebišnjici 1965. godine most se našao pod vodom akumulacionog jezera. Po zahtjevu Zavoda za zaštitu spomenika kulture most je demontiran i prenesen nizvodno 1966. godine prilikom pražnjenja akumulacije. Nova lokacija Perovića (Arslanagića) mosta je između naselja Gradina (na desnoj obali rijeke) i naselja Police (na lijevoj obali).
Šarića kuća – galerija Branko Šotra
Šarića kuća, poznata i kao Galerija Branka Šotre, smještena je blizu Čaršije u Stolcu. Izgrađena je 1734./1735. godine, a obitelj Šarić, ugledna muslimanska obitelj u regiji, bila je povezana s ovom povijesnom građevinom. Značajan član obitelji bio je Ismail-kapetan, koji je doprinio razvoju grada izgradnjom džamije, škole, cisterne i trgovina. Godine 1963., Umjetnička galerija u Sarajevu otvorila je prvu vanjsku podružnicu u Stolcu i nazvala je po Branku Šotri, poznatom grafičkom umjetniku iz bivše Jugoslavije, koji je rođen u Stolcu. Galerija je sadržavala 92 grafike koje je donirao Šotra i činile su stalnu izložbu. Njegovi radovi karakterizirali su snažan kontrast crne i bijele boje, prikazujući događaje iz Drugog svjetskog rata u ranim djelima, a kasnije se usredotočio na hercegovačke krajolike i ljude.
Sarin most
Nakon Berlinskog kongresa 1878., Bosna i Hercegovina postala je dio Austro-Ugarske, što je značajno promijenilo lokalnu društvenu strukturu. U tom razdoblju izgrađen je most Sara Kašiković, poznat i kao Most djevojaka, 1896. godine na desnoj obali rijeke Bregave. Most je sagrađen u privatne svrhe, povezujući cestu i vrtove na drugoj strani rijeke. Vlasnica mosta, Sara Kašiković, izgradila ga je kao uspomenu na svoju izgubljenu ljubav, Salku, s kojim nije mogla stupiti u brak zbog vjerskih razlika. Sara je kasnije na mjestu njihovih susreta izgradila hotel nazvan Europe.
Srednjovjekovni grad Vidoški
Vidoški, srednjovjekovni grad nazvan po rijeci Vidoštica (danas Bregava), prvi se put spominje 1444. kao dio posjeda Herceg Stjepana Kosače. Smješten na trgovačkim rutama kojima su prolazili trgovci iz Dubrovnika, zauzimao je važno mjesto u regiji Dubrava. Grad je imao reguliranu opskrbu vodom putem cisterni i obuhvaćao je različite građevine za stanovanje, vojne svrhe, religiozne i komercijalne objekte. Imao je 13 obrambenih kula i pod turskom vlašću bio je od 1465. Tijekom turskog razdoblja značajan dio grada je izgrađen, a srednji i gornji dijelovi utvrda obnovljeni su. U austro-ugarskom razdoblju izgrađena je tvrđava na najvišem dijelu grada. Vidoški je ostao najveći utvrđeni grad u Hercegovini do prvih desetljeća 19. stoljeća. Nalazio se na uzvisini koja je gledala na Vidovsku ravnicu i rijeku Bregavu, okružen brdima Hrgud, Komanje, Ošanići i Bašnik.