Prostor oko današnjeg manastira Sv. Apostola Petra i Pavla, zajedno sa nekropolom stećaka je područje koje je od marta 2003. godine proglašeno nacionalnim spomenikom BiH. Smješten je na 7 km jugoistočno od Trebinja u Petrovom polju. Obuhvata ostatke crkve Sv. Petra (IV vijek), koji se nalaze ispod današnje crkve, sagrađene 1906. godine i ostatke crkve Sv. Pavla (V vijek), obnovljene 2007. godine. Današnja crkva Sv. Petra je tipična za ovo podneblje, jednostavne osnove i skromnih dimenzija, sa apsidom prekrivenim kamenim pločama, kao i popločanom unutrašnjošću i drvenim ikonostasom. Crkva Sv. Pavla se nalazi neposredno uz crkvu Sv. Petra, sa njene južne strane. Prema dostupnoj arhivskoj građi i arheološkim nalazima smatra se da je ova crkva služila kao saborni hram u kome su obavljana bogosluženja, dok je trikonhos sa krstionicom (otkriven 2001. godine) posvećen Apostolu Pavlu služio za krštenja i sahranjivanje vjernika.

Između Podgradskog mosta i Podgradske džamije, zvanog Mejdan ili Mali Čaršija, trgovalo se poljoprivrednim proizvodima, odjećom i raznom robom. Džamija koja se nalazi na Mejdanu se više puta obnavljana i nosila je različita imena poput Mejdanske džamije, Hadži Salih Bureove džamije, Zulfikar-kapetanove džamije ili Ali-paša Rizvanbegovićeve džamije. Smještena je na otoku između dva rukavca rijeke Bregave, s tri dućana čiji su ulazi sagrađeni u obliku arkada okrenutih prema čaršiji. Džamija ima sličnosti sa Sulejmanijom u Travniku, jer je izgrađena na stupovima iznad dućana, što je rijetkost među džamijama s integriranim dućanima u svojem vakufu. Dizajn džamije otkriva elemente mediteranske arhitekture. Nasuprot džamiji stajao je Muftića han i nekoliko dućana za trgovce i zanatlije, a danas se to područje zove Konak i koristi se kao hostel i klub za mlade. Na drugoj obali rijeke uzdiže se Turkovićeva kula. Stopljena s liticom podno Starog grada, vjeruje se da je kula sagrađena u nekoliko faza, od XVII. do XVIII. stoljeća. Sastoji se od kule, stare kuće, kuhinje, sjeverne kuće, gornjeg i donjeg dvorišta, vrta uz kuću i stepenica. Ovaj objekt je prvotno bio rezidencija obitelji Rizvanbegović, no kasnije je postao dio miraza obitelji Turković. Turkovićeva kula predstavlja jedinstveni spoj feudalne kule i gradske kuće.

Žitomislići su malo naselje na lijevoj obali rijeke Neretve, a nalazi se na putu Mostar – Ploče na oko 20 km od Mostara. Na ovom mjestu se nalazi najvažniji pravoslavni manastir u Hercegovini. Izgrađen je krajem XVI vijeka, na ruševinama stare crkve, pod pokroviteljstvom Hrabrena Miloradovića. Jedan od njegovih elemenata na koji posebno treba obratiti pažnju su carske dvijeri ikonostasa (vrata oltara), koja ikonografski predstavljaju Blagovesti. Oko crkve nalaze se druge pripadajuće strukture: stari konak iz 1767., novi iz 1967. i škola iz XIX vijeka. Manastir je u potpunosti restauriran 2005. godine i proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Stara pravoslavna crkva izgrađena je 1834. godine na lokalitetu Bjelušine. Značajan primjer pravoslavne sakralne arhitekture, Crkva čuva prelijepu ikonu Djevice Marije, drvene ikonostase sa raznim ruskim, venecijanskim i lokalnim ikonama koje datiraju iz perioda od XV do XVIII vijeka. Nova crkva, smještena u uzvišenoj, brdovitoj gradskoj zoni, izgrađena je u periodu 1863 – 1873 po projektu umjetnika Spasoje Vulića. Vulićevo nepoznavanje Mostara dovelo je do toga da radovi na crkvi budu završeni od strane Andreja Damjanova, koji je tek bio završio izgradnju Pravoslavne crkve u Sarajevu.

Ovu džamiju je podigao Osman-paša Resulbegović u ime sultana Ahmeda III, zbog čega nosi još i naziv Careva džamija. Smještena je u Starom gradu blizu desne obale rijeke Trebišnjice. Prema dokumentima istorijske arhive u Dubrovniku, sagrađena je 1719. godine, a gradili su je dubrovački majstori od tesanog kamena i pokrivena je četverostrešnjim krovom pod crijepom.

Tekija u Stocu, ujedno i centar za istraživanje i upapređenje duhovne i kulturne baštine u Bosni i Hercegovini, predstavlja jedan mistični hram smješten u blizini prelijepe Bregave. Stolačku tekiju izgradio je šejh Halil Hulusi Nakšibendi el Bosnevi.