Stara pravoslavna crkva izgrađena je 1834. godine na lokalitetu Bjelušine. Značajan primjer pravoslavne sakralne arhitekture, Crkva čuva prelijepu ikonu Djevice Marije, drvene ikonostase sa raznim ruskim, venecijanskim i lokalnim ikonama koje datiraju iz perioda od XV do XVIII vijeka. Nova crkva, smještena u uzvišenoj, brdovitoj gradskoj zoni, izgrađena je u periodu 1863 – 1873 po projektu umjetnika Spasoje Vulića. Vulićevo nepoznavanje Mostara dovelo je do toga da radovi na crkvi budu završeni od strane Andreja Damjanova, koji je tek bio završio izgradnju Pravoslavne crkve u Sarajevu.

Ostaci čuvenog srednjevjekovnog grada Mičevac nalaze se na desnoj obali Trebišnjice u neposrednoj blizini naselja Arslanagić most. Po predanju grad je podigao vojvoda Mičeta po kojem je i dobio ime. Mičevac se sastoji od tvrđave i predgrađa. Tvrđava je bila smještena na manjem uzvišenju i kao takva je dominirala širim područjem, a ispod nje nalazilo se predgrađe Mičevac. Prema Lukariju, dubrovačkom hroničaru, Mičevac se prvi put pominje 1042. godine. Grad je imao izuzetno važan strateški položaj, jer je štitio komunikaciju koja je povezivala Dubrovnik i šire zaleđe. U Mičevcu se 1445. i 1451. godine pominje i postojanje carine što dodatno upućuje i na ekonomski i trgovački značaj grada. Grad Mičevac se nalazi na listi nacionalnih spomenika BiH.

Stari grad je nastao kao potreba Turaka da organizuju svoje posjede u Hercegovini uslijed velikih promjena (Padom Novog i Risna u Mletačke ruke) nastalih u doba ratova sa Svetom ligom (1683-1699). Grad je sagrađen na desnoj obali Trebišnjice iznad najdubljeg mjesta u rijeci, tzv. Ban-vira, koji nosi naziv po legendi o banu koji se utopio u viru. Najveće zasluge za razvoj grada kao tvrđave nosi Osman-paša, osnivač porodice Resulbegović. On, 1714. godine započinje radove na gradu koje nakratko prekida rat sa Venecijom. Dovodi majstore iz Dubrovnika, a radnu snagu iz okolnih mjesta (Ljubinje, Cernica, Nikšić). Naredne godine oko grada je iskopan hendek (kanal) koji je povezan sa Trebišnjicom.

Stari most je remek-djelo u kamenu, izgrađen 1566 godine, ponosno stoji kao simbol grada, povezujući lokalne legende s njhovim nasljeđem. Ovo arhitektonsko čudo, preživjelo je više od četiri stoljeća sve do 1993. godine kada je most demolisan tijekom bombardovanja. Upornost je prevladala, te je obnova mosta bila bitan poduhvat, koji se temeljio na originalnim tehnikama koje su Osmanlije koristile pri gradnji mosta. Svečana inauguracija mosta se dogodila 2004. godine, a godinu kasnije u 2005. je Stari most uvrstan na UNESCO-vu listu kulturne baštine. Stari most, kao glavni simbol grada, svake godine privuče na hiljade posjetioca, a posebno je interesantan u julu, kad se održavaju tradicionalni skokovi s mosta.

Stjepan grad, nastao je na kasnoantičkoj utvrdi iznad Blagaja koji je bio jedan od najvažnijih gradova u Hercegovini. Ovaj hercegov grad je zapravo bio gradska palača, opasana tvrdim bedemima s nazubljenim vrhovima koji su i danas vidljivi. U njemu je stolovao Stjepan Vukušić Kosača pa je zbog toga i dobio ime Stjepan grad. Ovaj grad je bio okosnica političkih i vojnih turbulencija hercegove zemlje sve do 1473.godine kad ga je osvojila turska vojska te je postaosjedište i rezidencija kadije.

U srednjem vijeku, iznad Ljubuškog, na vrhu Buturovice podignuta je tvrđava koja se obično pripisuje hercegu Stjepanu, premda je starija od njega, a u pisanim se izvorima Ljubuški prvi put spominje 21. veljače 1444. pod nazivom Lubussa. Kompleks tvrđave sastoji se iz dva dijela redišnja kula četverokutnog oblika, popularno zvana „Herceguša“, izgrađena krajem 14. ili početkom 15. st te perimetralni zid u obliku nepravilnog višekutnika sa masivnim kulama, nastao u osmanskom razdoblju nakon 1472. godine. Nešto prije 1477. grad je pao u turske ruke i postaje pogranična tvrđava s jakom posadom. Turci su tvrđavu preuredili u vojnu nastambu, sa svim pratećim objektima. Nakon 1835. ljubuška tvrđava gubi svoju obrambenu i stratešku ulogu. Stari grad Ljubuški, proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine u oktobru 2003 godine.