HWR
Most
Arslanagića most
da je jedan od najvažnijih prirodnih resursa na području istočne Hercegovine. Ogroman neiskorišteni potencijal pruža rijeka Trebišnjica, nekada najveća ponornica u Evropi (98 km), koja svojim najljepšim dijelom protiče kroz sam grad. Obale Trebišnjice spaja veliki broj mostova od kojih se posebno ljepotom izdvaja Arslanagića most, najpoznatiji spomenik iz turskog perioda u Trebinju. Ovaj most, igra veoma značajnu ulogu u balkanskoj arhitekturi 16 tog vijeka. Most je kao zadužbinu za svog poginulog sina u borbi sa Mlečanima izgradio Mehmed-paša Sokolović 1574. godine, za vrijeme turske okupacije. Kada su Turci 1687. godine potisnuti iz Herceg Novog, mnoge turske porodice su se iz ovog grada doselile u Trebinje. Među njima je bio i izvjesni Arslan-aga. On je dobio posjede istočno od Trebinja: na Zupcima, Necvjeću i Jasenu, te pravo da naplaćuje mostarinu preko mosta na Trebišnjici. Po njemu se, od tada, most naziva Arslanagića most. Izgradnjom hidroenergetskog sistema na Trebišnjici 1965. godine most se našao pod vodom akumulacionog jezera. Po zahtjevu Zavoda za zaštitu spomenika kulture most je demontiran i prenesen nizvodno 1966. godine prilikom pražnjenja akumulacije. Nova lokacija Perovića (Arslanagića) mosta je između naselja Gradina (na desnoj obali rijeke) i naselja Police (na lijevoj obali).
Kameni most na rijeci Bregavi
Jedan od najpoznatijih mostova definitivno je Stari most u Mostaru, no malo je poznato da samo 40 km južnije od njega postoji most, koji je izgrađen pola stoljeća prije njega. Radi se o starom kamenom mostu na rijeci Bregavi u čapljinskoj općini, kojega je 1517.godine sagradio hercegovački sandžak-beg Mustafa (Mustaj-beg), pa se zbog toga ovaj most često i naziva Mustajbegovim mostom, a renovirao ga je Ibrahim Šišman paša iz Počitelja. Nalazi se između Klepaca i Tasovačkog polja. Most sa vrlo elegantnom konstrukcijom svoda, koja u nekim elementima podsjeća na svod Krivu ćupriju na Radobolji u Mostaru, ali se svojim specifičnostima posebno izdvaja i predstavlja jedno od najznačajnijih djela osmanskog graditeljstva u oblasti infrastrukturnih objekata.
Sarin most
Nakon Berlinskog kongresa 1878., Bosna i Hercegovina postala je dio Austro-Ugarske, što je značajno promijenilo lokalnu društvenu strukturu. U tom razdoblju izgrađen je most Sara Kašiković, poznat i kao Most djevojaka, 1896. godine na desnoj obali rijeke Bregave. Most je sagrađen u privatne svrhe, povezujući cestu i vrtove na drugoj strani rijeke. Vlasnica mosta, Sara Kašiković, izgradila ga je kao uspomenu na svoju izgubljenu ljubav, Salku, s kojim nije mogla stupiti u brak zbog vjerskih razlika. Sara je kasnije na mjestu njihovih susreta izgradila hotel nazvan Europe.
Stari most i jezgra starog grada
Stari most je remek-djelo u kamenu, izgrađen 1566 godine, ponosno stoji kao simbol grada, povezujući lokalne legende s njhovim nasljeđem. Ovo arhitektonsko čudo, preživjelo je više od četiri stoljeća sve do 1993. godine kada je most demolisan tijekom bombardovanja. Upornost je prevladala, te je obnova mosta bila bitan poduhvat, koji se temeljio na originalnim tehnikama koje su Osmanlije koristile pri gradnji mosta. Svečana inauguracija mosta se dogodila 2004. godine, a godinu kasnije u 2005. je Stari most uvrstan na UNESCO-vu listu kulturne baštine. Stari most, kao glavni simbol grada, svake godine privuče na hiljade posjetioca, a posebno je interesantan u julu, kad se održavaju tradicionalni skokovi s mosta.
Arslanagića most
da je jedan od najvažnijih prirodnih resursa na području istočne Hercegovine. Ogroman neiskorišteni potencijal pruža rijeka Trebišnjica, nekada najveća ponornica u Evropi (98 km), koja svojim najljepšim dijelom protiče kroz sam grad. Obale Trebišnjice spaja veliki broj mostova od kojih se posebno ljepotom izdvaja Arslanagića most, najpoznatiji spomenik iz turskog perioda u Trebinju. Ovaj most, igra veoma značajnu ulogu u balkanskoj arhitekturi 16 tog vijeka. Most je kao zadužbinu za svog poginulog sina u borbi sa Mlečanima izgradio Mehmed-paša Sokolović 1574. godine, za vrijeme turske okupacije. Kada su Turci 1687. godine potisnuti iz Herceg Novog, mnoge turske porodice su se iz ovog grada doselile u Trebinje. Među njima je bio i izvjesni Arslan-aga. On je dobio posjede istočno od Trebinja: na Zupcima, Necvjeću i Jasenu, te pravo da naplaćuje mostarinu preko mosta na Trebišnjici. Po njemu se, od tada, most naziva Arslanagića most. Izgradnjom hidroenergetskog sistema na Trebišnjici 1965. godine most se našao pod vodom akumulacionog jezera. Po zahtjevu Zavoda za zaštitu spomenika kulture most je demontiran i prenesen nizvodno 1966. godine prilikom pražnjenja akumulacije. Nova lokacija Perovića (Arslanagića) mosta je između naselja Gradina (na desnoj obali rijeke) i naselja Police (na lijevoj obali).
Kameni most na rijeci Bregavi
Jedan od najpoznatijih mostova definitivno je Stari most u Mostaru, no malo je poznato da samo 40 km južnije od njega postoji most, koji je izgrađen pola stoljeća prije njega. Radi se o starom kamenom mostu na rijeci Bregavi u čapljinskoj općini, kojega je 1517.godine sagradio hercegovački sandžak-beg Mustafa (Mustaj-beg), pa se zbog toga ovaj most često i naziva Mustajbegovim mostom, a renovirao ga je Ibrahim Šišman paša iz Počitelja. Nalazi se između Klepaca i Tasovačkog polja. Most sa vrlo elegantnom konstrukcijom svoda, koja u nekim elementima podsjeća na svod Krivu ćupriju na Radobolji u Mostaru, ali se svojim specifičnostima posebno izdvaja i predstavlja jedno od najznačajnijih djela osmanskog graditeljstva u oblasti infrastrukturnih objekata.
Arslanagića most
da je jedan od najvažnijih prirodnih resursa na području istočne Hercegovine. Ogroman neiskorišteni potencijal pruža rijeka Trebišnjica, nekada najveća ponornica u Evropi (98 km), koja svojim najljepšim dijelom protiče kroz sam grad. Obale Trebišnjice spaja veliki broj mostova od kojih se posebno ljepotom izdvaja Arslanagića most, najpoznatiji spomenik iz turskog perioda u Trebinju. Ovaj most, igra veoma značajnu ulogu u balkanskoj arhitekturi 16 tog vijeka. Most je kao zadužbinu za svog poginulog sina u borbi sa Mlečanima izgradio Mehmed-paša Sokolović 1574. godine, za vrijeme turske okupacije. Kada su Turci 1687. godine potisnuti iz Herceg Novog, mnoge turske porodice su se iz ovog grada doselile u Trebinje. Među njima je bio i izvjesni Arslan-aga. On je dobio posjede istočno od Trebinja: na Zupcima, Necvjeću i Jasenu, te pravo da naplaćuje mostarinu preko mosta na Trebišnjici. Po njemu se, od tada, most naziva Arslanagića most. Izgradnjom hidroenergetskog sistema na Trebišnjici 1965. godine most se našao pod vodom akumulacionog jezera. Po zahtjevu Zavoda za zaštitu spomenika kulture most je demontiran i prenesen nizvodno 1966. godine prilikom pražnjenja akumulacije. Nova lokacija Perovića (Arslanagića) mosta je između naselja Gradina (na desnoj obali rijeke) i naselja Police (na lijevoj obali).
Kameni most na rijeci Bregavi
Jedan od najpoznatijih mostova definitivno je Stari most u Mostaru, no malo je poznato da samo 40 km južnije od njega postoji most, koji je izgrađen pola stoljeća prije njega. Radi se o starom kamenom mostu na rijeci Bregavi u čapljinskoj općini, kojega je 1517.godine sagradio hercegovački sandžak-beg Mustafa (Mustaj-beg), pa se zbog toga ovaj most često i naziva Mustajbegovim mostom, a renovirao ga je Ibrahim Šišman paša iz Počitelja. Nalazi se između Klepaca i Tasovačkog polja. Most sa vrlo elegantnom konstrukcijom svoda, koja u nekim elementima podsjeća na svod Krivu ćupriju na Radobolji u Mostaru, ali se svojim specifičnostima posebno izdvaja i predstavlja jedno od najznačajnijih djela osmanskog graditeljstva u oblasti infrastrukturnih objekata.
Sarin most
Nakon Berlinskog kongresa 1878., Bosna i Hercegovina postala je dio Austro-Ugarske, što je značajno promijenilo lokalnu društvenu strukturu. U tom razdoblju izgrađen je most Sara Kašiković, poznat i kao Most djevojaka, 1896. godine na desnoj obali rijeke Bregave. Most je sagrađen u privatne svrhe, povezujući cestu i vrtove na drugoj strani rijeke. Vlasnica mosta, Sara Kašiković, izgradila ga je kao uspomenu na svoju izgubljenu ljubav, Salku, s kojim nije mogla stupiti u brak zbog vjerskih razlika. Sara je kasnije na mjestu njihovih susreta izgradila hotel nazvan Europe.