HWR
Historijska znamenitost
Muzej Hercegovine
Ko se želi upoznati sa historijom Mostara i Hercegovine ne može a da ne posjeti ovaj mali, ali značajni muzej. Muzej je smješten u prostorijama kuće u kojoj je živio bivši jugoslovenski premijer Džemal Bijedić. Zgrada, sagrađena u austrougarskom periodu, predstavlja uspješnu kombinaciju stila austrijskih rezidencijalnih struktura i orijentalnih arhitektonskih elemenata. Muzej čuva bogatu arheološku i etnografsku zbirku i vrijedna dokumenta koja daju informacije o različitim periodima života grada i cijele Hercegovine. Osim toga, u unutrašnjosti se nalaze dijelovi namještaja i predmeta za svakodnevnu upotrebu iz prošlosti, koji su se koristili i u gradu i na selu.
Muzej se može posjetiti svakog radnog dana od 8 sati ujutro do 4 sati popodne
Muzej Humac
U franjevačkom samostanu svetog Ante Padovanskog na Humcu nalazi se najstariji muzej u BiH, osnovan 1884. Ovdje je i Humačka ploča iz XII. stoljeća, najstariji očuvani spomenik pisan na hrvatskom jeziku (mješavinom glagoljice i starohrvatske ćirilice – bosančice) na području današnje Bosne i Hercegovine. Zahvaljujući sakupljačkim aktivnostima brojnih franjevaca kao i raznim donacijama civilnog stanovništva, fundus se kontinuirano povećavao kao i potreba za novim prostorijama arheološke zbirke. Današnji muzejski postav, osnovan 2003. godine, smješten je u podrumskim prostorijama samostana sv. Ante Padovanskog na Humcu. Arheološki materijal prikupljen je na širem prostoru Hercegovine a podijeljen na prapovijesnu, antičku i srednjovjekovnu u vremenskom rasponu od gotovo 16 000 godina. Dio kompleksa čini i prostor lapidarija za izložbu kamenih spomenika koji se nalazi u samostanskom dvorištu. Na prostoru Ljubuškog kraja pronađeno je 70 rimskih spomenika, od čega je najveći broj nadgrobnih spomenika (stela) koji pripadaju veteranima i vojnicima različitih legijskih i augzilijarnih postrojbi. U muzeju je izložen najstariji ćirilo-glagoljski spomenik koji govori o obnovi crkve Arkanđela Mihovila u vremenu 11./12. st., popularan pod nazivom „Humačka ploča. Humačka ploča najstariji je pisani spomenik Hrvata u BiH.
Muzej se može posjetiti svakog dana od 10 sati ujutro do 7 sati popodne
Muzej Starog mosta
Muzej je otvoren u 2006. godini na dan druge godišnjice obnove mosta, smješten je u kompleksu kule Tare i sastoji se iz tri odvojene sekcije Prva, pretstavljena samom kulom, izlaže primjerke od arheološkog značaja otkrivene 2002. godine, tokom rekonstrukcije mosta, uz informativne panele sa objašnjenjima o osnovnim historijskim događajima sa kojima je most povezan. Kada se pređe pet spratova ove sekcije, izađe se na prelijepi vidikovac na najvišoj tački kule, sa kojeg se grad može posmatrati iz svih 360 stepeni. Druga sekcija čuva arheološke nalaze koji su se nalazili ispod kule, ostatke dva drvena mosta koja su prethodila kamenom i osnovu Starog mosta. Na kraju, treća sekcija zvana “Labirint”, ustvari je galerija fotografija posvećenih Starom mostu, oštećenim kulama i njihovoj obnovi. Multimedijalni paneli uz audio-vizualnu podršku, objašnjavaju proces obnove mosta.
Muzej se može posjetiti svakog radnog dana od 9 sati ujutro do 8 sati popodne, a vikendom od 10 sati ujutro do 6 popodne
Nekropola stećaka Boljuni i Radimlja
Nekropola stećaka Boljuni nalazi se u mjestu Boljuni 12 kilometara jugozapadno od Stoca. Na nekropoli je očuvano 269 stećaka, i to u dvije skupine. Prema oblicima najviše je sanduka – 176, potom ploča – 76, pa sljemenjaka -12 i 3 križa. Od ukupnog broja ukrašena su 92 stećka (34 %). I dok se nekropola Radimlja ističe bogatstvom, raznovrsnošću i visokom kvaliteteom izrade reljefnih motiva, nekropola u Boljunima ističe se velikim brojem natpisa – 19 (7 %), što je po broju natpisa na prvom mjestu u Bosni i Hercegovini. Na boljunskim je stećcima najčešći ukras križ, a potom povijena lozica sa trolistom (motiv je karakterističan za cijelu Hercegovinu,a ovdje se pojavljuje prilično često), štit s mačem, kao i rozete, potom razne bordure, polumjesec, scene lova, turniri, kola itd.
Paleolitsko nalazište Badanj
Badanj je važno paleolitsko nalazište koje se nalazi blizu Stolca, u Bosni i Hercegovini. Otkriveno je 1976. godine i datira iz kasnog razdoblja Mlađeg paleolitika, oko 13.000 do 12.000 godina prije Krista. Nalazište se sastoji od višeslojne špilje gdje su se periodično odvijale aktivnosti paleolitskih Homo sapiensa. Gornji sloj otkrio je 20 kulturnih i geoloških slojeva koji pripadaju kasnom paleolitu – epigravetenu. Fauna i artefakti koji su pronađeni sugeriraju da su se tamo povremeno naseljavale male skupine ili zajednice od 10-15 ljudi koji su se bavili aktivnostima poput lova, izrade alatki i pripreme hrane. Najznačajnije otkriće na lokalitetu je uklesani crtež konja, koji predstavlja jedan od najstarijih umjetničkih spomenika u Bosni i Hercegovini. Slični uklesani crteži nalaze se i u drugim mediteranskim regijama, što ukazuje na komunikaciju i umjetnički izražaj tijekom tog vremena.
Partizansko spomen groblje
U zapadnom dijelu grada, karakteristično po zelenim površinama, nalazi se ovo veličanstveno spomen-groblje. Izgradio ga je 1965. godine, u periodu obnove i rekonstrukcije koje je nastupilo nakon završetka Drugog svjetskog rata, arhitekt Bogdan Bogdanović, u znak sjećanja na poginule mostarske partizane. Groblje ima 661 nadgrobni kamen, koji imaju simbolična značenja, kao i cijeli spomenik.
Arheološko nalazište Gabela
Gabela je nacionalni spomenik kulture Bosne i Hercegovine. Radi strateškog položaja Gabela bila naseljena i u rimsko doba iz kojega imamo ostatke ciglane i gospodarskih zgrada na periferiji mjesta. Od velikog broja srednjovjekovnih građevina su do danas najupečatljiviji ostaci stare utvrde, te kamena ploča s velikim krilatim lavom, simbolom Mletačke republike. Gabela je od 15. do 18.st. bila veliko trgovačko središte, ali i značajna strateška tvrđava na mletačko-turskoj granici. Jedno vrijeme je bila poznata kao i trg robljem. Za prevlast nad Gabelom sukobljavali su se razni politički i gospodarski interesi. Turci je zauzimaju 1477.godine, a nakon više neuspjelih pokušaja 1694.godine Mlečani zauzimaju Gabelu, potom Mirom u Požarevcu 1718.godine Gabela pripada Turcima, a Mlečani sve važnije građevine ruše. Gabela je ponovno pod turskom upravom, no bez svoje nekadašnje moći. Za austro-ugarske vladavine i izgradnje uskotračne pruge u Gabeli je bilo čvorište iz pravca Sarajeva za Dubrovnik i Metković. Meksički znanstvenik Roberto Salinas Price je razvio hipotezu prema geografskim informacijama u Ilijadi da je Trojanski rat bio u dolini rijeke Neretve, odnosno da je Gabela bila Ilios, glavni grad države Troje.
Arslanagića most
da je jedan od najvažnijih prirodnih resursa na području istočne Hercegovine. Ogroman neiskorišteni potencijal pruža rijeka Trebišnjica, nekada najveća ponornica u Evropi (98 km), koja svojim najljepšim dijelom protiče kroz sam grad. Obale Trebišnjice spaja veliki broj mostova od kojih se posebno ljepotom izdvaja Arslanagića most, najpoznatiji spomenik iz turskog perioda u Trebinju. Ovaj most, igra veoma značajnu ulogu u balkanskoj arhitekturi 16 tog vijeka. Most je kao zadužbinu za svog poginulog sina u borbi sa Mlečanima izgradio Mehmed-paša Sokolović 1574. godine, za vrijeme turske okupacije. Kada su Turci 1687. godine potisnuti iz Herceg Novog, mnoge turske porodice su se iz ovog grada doselile u Trebinje. Među njima je bio i izvjesni Arslan-aga. On je dobio posjede istočno od Trebinja: na Zupcima, Necvjeću i Jasenu, te pravo da naplaćuje mostarinu preko mosta na Trebišnjici. Po njemu se, od tada, most naziva Arslanagića most. Izgradnjom hidroenergetskog sistema na Trebišnjici 1965. godine most se našao pod vodom akumulacionog jezera. Po zahtjevu Zavoda za zaštitu spomenika kulture most je demontiran i prenesen nizvodno 1966. godine prilikom pražnjenja akumulacije. Nova lokacija Perovića (Arslanagića) mosta je između naselja Gradina (na desnoj obali rijeke) i naselja Police (na lijevoj obali).
Arheološko nalazište Gabela
Gabela je nacionalni spomenik kulture Bosne i Hercegovine. Radi strateškog položaja Gabela bila naseljena i u rimsko doba iz kojega imamo ostatke ciglane i gospodarskih zgrada na periferiji mjesta. Od velikog broja srednjovjekovnih građevina su do danas najupečatljiviji ostaci stare utvrde, te kamena ploča s velikim krilatim lavom, simbolom Mletačke republike. Gabela je od 15. do 18.st. bila veliko trgovačko središte, ali i značajna strateška tvrđava na mletačko-turskoj granici. Jedno vrijeme je bila poznata kao i trg robljem. Za prevlast nad Gabelom sukobljavali su se razni politički i gospodarski interesi. Turci je zauzimaju 1477.godine, a nakon više neuspjelih pokušaja 1694.godine Mlečani zauzimaju Gabelu, potom Mirom u Požarevcu 1718.godine Gabela pripada Turcima, a Mlečani sve važnije građevine ruše. Gabela je ponovno pod turskom upravom, no bez svoje nekadašnje moći. Za austro-ugarske vladavine i izgradnje uskotračne pruge u Gabeli je bilo čvorište iz pravca Sarajeva za Dubrovnik i Metković. Meksički znanstvenik Roberto Salinas Price je razvio hipotezu prema geografskim informacijama u Ilijadi da je Trojanski rat bio u dolini rijeke Neretve, odnosno da je Gabela bila Ilios, glavni grad države Troje.
Arslanagića most
da je jedan od najvažnijih prirodnih resursa na području istočne Hercegovine. Ogroman neiskorišteni potencijal pruža rijeka Trebišnjica, nekada najveća ponornica u Evropi (98 km), koja svojim najljepšim dijelom protiče kroz sam grad. Obale Trebišnjice spaja veliki broj mostova od kojih se posebno ljepotom izdvaja Arslanagića most, najpoznatiji spomenik iz turskog perioda u Trebinju. Ovaj most, igra veoma značajnu ulogu u balkanskoj arhitekturi 16 tog vijeka. Most je kao zadužbinu za svog poginulog sina u borbi sa Mlečanima izgradio Mehmed-paša Sokolović 1574. godine, za vrijeme turske okupacije. Kada su Turci 1687. godine potisnuti iz Herceg Novog, mnoge turske porodice su se iz ovog grada doselile u Trebinje. Među njima je bio i izvjesni Arslan-aga. On je dobio posjede istočno od Trebinja: na Zupcima, Necvjeću i Jasenu, te pravo da naplaćuje mostarinu preko mosta na Trebišnjici. Po njemu se, od tada, most naziva Arslanagića most. Izgradnjom hidroenergetskog sistema na Trebišnjici 1965. godine most se našao pod vodom akumulacionog jezera. Po zahtjevu Zavoda za zaštitu spomenika kulture most je demontiran i prenesen nizvodno 1966. godine prilikom pražnjenja akumulacije. Nova lokacija Perovića (Arslanagića) mosta je između naselja Gradina (na desnoj obali rijeke) i naselja Police (na lijevoj obali).
Bišćevića kuća
Da bi se osjetio dah svakodnevnog života iz otomanskog perioda, dovoljno je posjetiti jednu od tri turske kuće, koje su sastavni dio urbanog konteksta: to su kuće uticajnih obitelji Bišćević (1635), Kajtaz (XVIII vijek) i Muslibegović (XIX vijek). Ove stare kuće, intrigantne i dobro očuvane, te na detaljan način svjedoče o rezidencijalnom stilu stvarnog domaćinskog života iz tog perioda. Svaka od ovih kuća ograđena je visokim zidom, zbog intimnog života muslimanske porodice. Avlije karakteriziraju dekorativni elementi na tlu, fontane, egzotične biljke, cvijeće i voćke. Udobnost vlada u tim prostorima, opremljenim objektima iz svakodnevne upotrebe u domaćinstvu, vrijednim tepisima i malim bibliote-kama, koje u sebi čuvaju i neke rijetke tekstove. Posjetiti jednu od turskih kuća je način da se dotakne jedan svijet, koji se često samo može zamisliti, i koji se može ponijeti sa sobom, kada se vratite sa puta.
Bišćevića kuća se može posjetiti svakog dana od 8 sati ujutro do 8 sati popodne