Kultura i naslijeđe
Dobrodošli na Vinsku cestu Hercegovine, gdje se zadivljujući pejzaži, jedinstvena kultura i vrhunska vina spajaju kako bi ponudili nezaboravno iskustvo za ljubitelje vina i kulture.
Ova živopisna regija nudi najbolje od Bosne i Hercegovine, od prekrasnih pogleda na Mostar do historijskog šarma Trebinja, Ljubuškog s najstarijim muzejom u Bosni i Hercegovini, vjerskih i hodočasničkih mjesta, te UNESCO lokacija kao što su Stari most i nekropola Radimlja.
Vinska cesta Hercegovine dom je živopisnog vina i vjerskog naslijeđa, s kultnim mjestima za istraživanje kao što su poznato hodočasničko mjesto – Međugorje, tekija u Blagaju i manastiri oko Trebinja. Ostale znamenitosti uključuju manastir Tvrdoš, grob Rabina Moše Danona u Stocu ali i brojne vinograde koji su prošarali krajolik. Bilo da želite istražiti duhovnu stranu regije ili tradiciju vinarstva, Vinska cesta Hercegovine nudi jedinstven uvid u kulturu i povijest regije.
HWR
Kultura i naslijeđe
Šarića kuća – galerija Branko Šotra
Šarića kuća, poznata i kao Galerija Branka Šotre, smještena je blizu Čaršije u Stolcu. Izgrađena je 1734./1735. godine, a obitelj Šarić, ugledna muslimanska obitelj u regiji, bila je povezana s ovom povijesnom građevinom. Značajan član obitelji bio je Ismail-kapetan, koji je doprinio razvoju grada izgradnjom džamije, škole, cisterne i trgovina. Godine 1963., Umjetnička galerija u Sarajevu otvorila je prvu vanjsku podružnicu u Stolcu i nazvala je po Branku Šotri, poznatom grafičkom umjetniku iz bivše Jugoslavije, koji je rođen u Stolcu. Galerija je sadržavala 92 grafike koje je donirao Šotra i činile su stalnu izložbu. Njegovi radovi karakterizirali su snažan kontrast crne i bijele boje, prikazujući događaje iz Drugog svjetskog rata u ranim djelima, a kasnije se usredotočio na hercegovačke krajolike i ljude.
Sarin most
Nakon Berlinskog kongresa 1878., Bosna i Hercegovina postala je dio Austro-Ugarske, što je značajno promijenilo lokalnu društvenu strukturu. U tom razdoblju izgrađen je most Sara Kašiković, poznat i kao Most djevojaka, 1896. godine na desnoj obali rijeke Bregave. Most je sagrađen u privatne svrhe, povezujući cestu i vrtove na drugoj strani rijeke. Vlasnica mosta, Sara Kašiković, izgradila ga je kao uspomenu na svoju izgubljenu ljubav, Salku, s kojim nije mogla stupiti u brak zbog vjerskih razlika. Sara je kasnije na mjestu njihovih susreta izgradila hotel nazvan Europe.
Srednjovjekovni grad Vidoški
Vidoški, srednjovjekovni grad nazvan po rijeci Vidoštica (danas Bregava), prvi se put spominje 1444. kao dio posjeda Herceg Stjepana Kosače. Smješten na trgovačkim rutama kojima su prolazili trgovci iz Dubrovnika, zauzimao je važno mjesto u regiji Dubrava. Grad je imao reguliranu opskrbu vodom putem cisterni i obuhvaćao je različite građevine za stanovanje, vojne svrhe, religiozne i komercijalne objekte. Imao je 13 obrambenih kula i pod turskom vlašću bio je od 1465. Tijekom turskog razdoblja značajan dio grada je izgrađen, a srednji i gornji dijelovi utvrda obnovljeni su. U austro-ugarskom razdoblju izgrađena je tvrđava na najvišem dijelu grada. Vidoški je ostao najveći utvrđeni grad u Hercegovini do prvih desetljeća 19. stoljeća. Nalazio se na uzvisini koja je gledala na Vidovsku ravnicu i rijeku Bregavu, okružen brdima Hrgud, Komanje, Ošanići i Bašnik.
Stambeni kompleks Begovina
Begovina, stambeni kompleks u Stolcu, izgrađen je kao gospodarska cjelina s kavanama i vrtovima, odvojena od ostatka grada. Pokazuje poštovanje prema prirodnom terenu i privatnosti, stvarajući zaštićeno obiteljsko područje. Arhitektonski, sastoji se od četiri dijela: javne pristupne ceste, ulaznog dvorišta s četiri zgrade, poluprivatnog dvorišta i privatne obiteljske kuće. Kompleks je okružen visokim kamenim zidom na tri strane, dok rijeka Bregava služi kao prirodna granica na četvrtoj strani. Sastoji se od pet građevina s kavanama i šest stambenih zgrada, te pomoćnih objekata. Pristup je s južne strane preko Ćuprije u Begovini, kamena mosta koji je povezivao obiteljske kuće Rizvanbegovića. Ovaj kompleks smatra se jednim od najljepših i najznačajnijih stambenih kompleksa u Bosni i Hercegovini.
Stara i Nova Pravoslavna crkva
Stara pravoslavna crkva izgrađena je 1834. godine na lokalitetu Bjelušine. Značajan primjer pravoslavne sakralne arhitekture, Crkva čuva prelijepu ikonu Djevice Marije, drvene ikonostase sa raznim ruskim, venecijanskim i lokalnim ikonama koje datiraju iz perioda od XV do XVIII vijeka. Nova crkva, smještena u uzvišenoj, brdovitoj gradskoj zoni, izgrađena je u periodu 1863 – 1873 po projektu umjetnika Spasoje Vulića. Vulićevo nepoznavanje Mostara dovelo je do toga da radovi na crkvi budu završeni od strane Andreja Damjanova, koji je tek bio završio izgradnju Pravoslavne crkve u Sarajevu.
Stari grad Mičevac
Ostaci čuvenog srednjevjekovnog grada Mičevac nalaze se na desnoj obali Trebišnjice u neposrednoj blizini naselja Arslanagić most. Po predanju grad je podigao vojvoda Mičeta po kojem je i dobio ime. Mičevac se sastoji od tvrđave i predgrađa. Tvrđava je bila smještena na manjem uzvišenju i kao takva je dominirala širim područjem, a ispod nje nalazilo se predgrađe Mičevac. Prema Lukariju, dubrovačkom hroničaru, Mičevac se prvi put pominje 1042. godine. Grad je imao izuzetno važan strateški položaj, jer je štitio komunikaciju koja je povezivala Dubrovnik i šire zaleđe. U Mičevcu se 1445. i 1451. godine pominje i postojanje carine što dodatno upućuje i na ekonomski i trgovački značaj grada. Grad Mičevac se nalazi na listi nacionalnih spomenika BiH.
Arheološko nalazište Gabela
Gabela je nacionalni spomenik kulture Bosne i Hercegovine. Radi strateškog položaja Gabela bila naseljena i u rimsko doba iz kojega imamo ostatke ciglane i gospodarskih zgrada na periferiji mjesta. Od velikog broja srednjovjekovnih građevina su do danas najupečatljiviji ostaci stare utvrde, te kamena ploča s velikim krilatim lavom, simbolom Mletačke republike. Gabela je od 15. do 18.st. bila veliko trgovačko središte, ali i značajna strateška tvrđava na mletačko-turskoj granici. Jedno vrijeme je bila poznata kao i trg robljem. Za prevlast nad Gabelom sukobljavali su se razni politički i gospodarski interesi. Turci je zauzimaju 1477.godine, a nakon više neuspjelih pokušaja 1694.godine Mlečani zauzimaju Gabelu, potom Mirom u Požarevcu 1718.godine Gabela pripada Turcima, a Mlečani sve važnije građevine ruše. Gabela je ponovno pod turskom upravom, no bez svoje nekadašnje moći. Za austro-ugarske vladavine i izgradnje uskotračne pruge u Gabeli je bilo čvorište iz pravca Sarajeva za Dubrovnik i Metković. Meksički znanstvenik Roberto Salinas Price je razvio hipotezu prema geografskim informacijama u Ilijadi da je Trojanski rat bio u dolini rijeke Neretve, odnosno da je Gabela bila Ilios, glavni grad države Troje.
Arslanagića most
da je jedan od najvažnijih prirodnih resursa na području istočne Hercegovine. Ogroman neiskorišteni potencijal pruža rijeka Trebišnjica, nekada najveća ponornica u Evropi (98 km), koja svojim najljepšim dijelom protiče kroz sam grad. Obale Trebišnjice spaja veliki broj mostova od kojih se posebno ljepotom izdvaja Arslanagića most, najpoznatiji spomenik iz turskog perioda u Trebinju. Ovaj most, igra veoma značajnu ulogu u balkanskoj arhitekturi 16 tog vijeka. Most je kao zadužbinu za svog poginulog sina u borbi sa Mlečanima izgradio Mehmed-paša Sokolović 1574. godine, za vrijeme turske okupacije. Kada su Turci 1687. godine potisnuti iz Herceg Novog, mnoge turske porodice su se iz ovog grada doselile u Trebinje. Među njima je bio i izvjesni Arslan-aga. On je dobio posjede istočno od Trebinja: na Zupcima, Necvjeću i Jasenu, te pravo da naplaćuje mostarinu preko mosta na Trebišnjici. Po njemu se, od tada, most naziva Arslanagića most. Izgradnjom hidroenergetskog sistema na Trebišnjici 1965. godine most se našao pod vodom akumulacionog jezera. Po zahtjevu Zavoda za zaštitu spomenika kulture most je demontiran i prenesen nizvodno 1966. godine prilikom pražnjenja akumulacije. Nova lokacija Perovića (Arslanagića) mosta je između naselja Gradina (na desnoj obali rijeke) i naselja Police (na lijevoj obali).
Arheološko nalazište Gabela
Gabela je nacionalni spomenik kulture Bosne i Hercegovine. Radi strateškog položaja Gabela bila naseljena i u rimsko doba iz kojega imamo ostatke ciglane i gospodarskih zgrada na periferiji mjesta. Od velikog broja srednjovjekovnih građevina su do danas najupečatljiviji ostaci stare utvrde, te kamena ploča s velikim krilatim lavom, simbolom Mletačke republike. Gabela je od 15. do 18.st. bila veliko trgovačko središte, ali i značajna strateška tvrđava na mletačko-turskoj granici. Jedno vrijeme je bila poznata kao i trg robljem. Za prevlast nad Gabelom sukobljavali su se razni politički i gospodarski interesi. Turci je zauzimaju 1477.godine, a nakon više neuspjelih pokušaja 1694.godine Mlečani zauzimaju Gabelu, potom Mirom u Požarevcu 1718.godine Gabela pripada Turcima, a Mlečani sve važnije građevine ruše. Gabela je ponovno pod turskom upravom, no bez svoje nekadašnje moći. Za austro-ugarske vladavine i izgradnje uskotračne pruge u Gabeli je bilo čvorište iz pravca Sarajeva za Dubrovnik i Metković. Meksički znanstvenik Roberto Salinas Price je razvio hipotezu prema geografskim informacijama u Ilijadi da je Trojanski rat bio u dolini rijeke Neretve, odnosno da je Gabela bila Ilios, glavni grad države Troje.
Arslanagića most
da je jedan od najvažnijih prirodnih resursa na području istočne Hercegovine. Ogroman neiskorišteni potencijal pruža rijeka Trebišnjica, nekada najveća ponornica u Evropi (98 km), koja svojim najljepšim dijelom protiče kroz sam grad. Obale Trebišnjice spaja veliki broj mostova od kojih se posebno ljepotom izdvaja Arslanagića most, najpoznatiji spomenik iz turskog perioda u Trebinju. Ovaj most, igra veoma značajnu ulogu u balkanskoj arhitekturi 16 tog vijeka. Most je kao zadužbinu za svog poginulog sina u borbi sa Mlečanima izgradio Mehmed-paša Sokolović 1574. godine, za vrijeme turske okupacije. Kada su Turci 1687. godine potisnuti iz Herceg Novog, mnoge turske porodice su se iz ovog grada doselile u Trebinje. Među njima je bio i izvjesni Arslan-aga. On je dobio posjede istočno od Trebinja: na Zupcima, Necvjeću i Jasenu, te pravo da naplaćuje mostarinu preko mosta na Trebišnjici. Po njemu se, od tada, most naziva Arslanagića most. Izgradnjom hidroenergetskog sistema na Trebišnjici 1965. godine most se našao pod vodom akumulacionog jezera. Po zahtjevu Zavoda za zaštitu spomenika kulture most je demontiran i prenesen nizvodno 1966. godine prilikom pražnjenja akumulacije. Nova lokacija Perovića (Arslanagića) mosta je između naselja Gradina (na desnoj obali rijeke) i naselja Police (na lijevoj obali).
Bišćevića kuća
Da bi se osjetio dah svakodnevnog života iz otomanskog perioda, dovoljno je posjetiti jednu od tri turske kuće, koje su sastavni dio urbanog konteksta: to su kuće uticajnih obitelji Bišćević (1635), Kajtaz (XVIII vijek) i Muslibegović (XIX vijek). Ove stare kuće, intrigantne i dobro očuvane, te na detaljan način svjedoče o rezidencijalnom stilu stvarnog domaćinskog života iz tog perioda. Svaka od ovih kuća ograđena je visokim zidom, zbog intimnog života muslimanske porodice. Avlije karakteriziraju dekorativni elementi na tlu, fontane, egzotične biljke, cvijeće i voćke. Udobnost vlada u tim prostorima, opremljenim objektima iz svakodnevne upotrebe u domaćinstvu, vrijednim tepisima i malim bibliote-kama, koje u sebi čuvaju i neke rijetke tekstove. Posjetiti jednu od turskih kuća je način da se dotakne jedan svijet, koji se često samo može zamisliti, i koji se može ponijeti sa sobom, kada se vratite sa puta.
Bišćevića kuća se može posjetiti svakog dana od 8 sati ujutro do 8 sati popodne