Kultura i naslijeđe
Dobrodošli na Vinsku cestu Hercegovine, gdje se zadivljujući pejzaži, jedinstvena kultura i vrhunska vina spajaju kako bi ponudili nezaboravno iskustvo za ljubitelje vina i kulture.
Ova živopisna regija nudi najbolje od Bosne i Hercegovine, od prekrasnih pogleda na Mostar do historijskog šarma Trebinja, Ljubuškog s najstarijim muzejom u Bosni i Hercegovini, vjerskih i hodočasničkih mjesta, te UNESCO lokacija kao što su Stari most i nekropola Radimlja.
Vinska cesta Hercegovine dom je živopisnog vina i vjerskog naslijeđa, s kultnim mjestima za istraživanje kao što su poznato hodočasničko mjesto – Međugorje, tekija u Blagaju i manastiri oko Trebinja. Ostale znamenitosti uključuju manastir Tvrdoš, grob Rabina Moše Danona u Stocu ali i brojne vinograde koji su prošarali krajolik. Bilo da želite istražiti duhovnu stranu regije ili tradiciju vinarstva, Vinska cesta Hercegovine nudi jedinstven uvid u kulturu i povijest regije.
HWR
Kultura i naslijeđe
Petro-Pavlov manastir
Prostor oko današnjeg manastira Sv. Apostola Petra i Pavla, zajedno sa nekropolom stećaka je područje koje je od marta 2003. godine proglašeno nacionalnim spomenikom BiH. Smješten je na 7 km jugoistočno od Trebinja u Petrovom polju. Obuhvata ostatke crkve Sv. Petra (IV vijek), koji se nalaze ispod današnje crkve, sagrađene 1906. godine i ostatke crkve Sv. Pavla (V vijek), obnovljene 2007. godine. Današnja crkva Sv. Petra je tipična za ovo podneblje, jednostavne osnove i skromnih dimenzija, sa apsidom prekrivenim kamenim pločama, kao i popločanom unutrašnjošću i drvenim ikonostasom. Crkva Sv. Pavla se nalazi neposredno uz crkvu Sv. Petra, sa njene južne strane. Prema dostupnoj arhivskoj građi i arheološkim nalazima smatra se da je ova crkva služila kao saborni hram u kome su obavljana bogosluženja, dok je trikonhos sa krstionicom (otkriven 2001. godine) posvećen Apostolu Pavlu služio za krštenja i sahranjivanje vjernika.
Počitelj
Počiteljem dominiraju orijentalni građevinski stilovi, koji sa mješavinom mediteranskog stila daju ovom naselju jednu posebnu dimenziju. Prvi put se spominje u pisanim dokumentima 1444.godine, kao sjedište župe Dubrava. Pretpostavlja se da je graditelj utvrđenog grada i osnivač prigradskog naselja bio bosanski kralj Tvrtko I. Kotromanić 1383.godine. U nadolazećem periodu, u svrhu obrane od osvajanja Turaka, ugarsko-hrvatski kralj Matijaš Korvin, zajedno s lokalnim plemstvom utvrđuje Počitelj uz novčanu potporu Dubrovačke republike. Turci osvajaju Počitelj 1471.godine, kada postaje sjedište kapetanije. Mletačkim osvajanjem Gabele 1694.godine, dotadašnju ulogu pograničnog centra, koju je imala Gabela, preuzima Počitelj i zadržava je do 19.stoljeća.
Podgradska čaršija
Između Podgradskog mosta i Podgradske džamije, zvanog Mejdan ili Mali Čaršija, trgovalo se poljoprivrednim proizvodima, odjećom i raznom robom. Džamija koja se nalazi na Mejdanu se više puta obnavljana i nosila je različita imena poput Mejdanske džamije, Hadži Salih Bureove džamije, Zulfikar-kapetanove džamije ili Ali-paša Rizvanbegovićeve džamije. Smještena je na otoku između dva rukavca rijeke Bregave, s tri dućana čiji su ulazi sagrađeni u obliku arkada okrenutih prema čaršiji. Džamija ima sličnosti sa Sulejmanijom u Travniku, jer je izgrađena na stupovima iznad dućana, što je rijetkost među džamijama s integriranim dućanima u svojem vakufu. Dizajn džamije otkriva elemente mediteranske arhitekture. Nasuprot džamiji stajao je Muftića han i nekoliko dućana za trgovce i zanatlije, a danas se to područje zove Konak i koristi se kao hostel i klub za mlade. Na drugoj obali rijeke uzdiže se Turkovićeva kula. Stopljena s liticom podno Starog grada, vjeruje se da je kula sagrađena u nekoliko faza, od XVII. do XVIII. stoljeća. Sastoji se od kule, stare kuće, kuhinje, sjeverne kuće, gornjeg i donjeg dvorišta, vrta uz kuću i stepenica. Ovaj objekt je prvotno bio rezidencija obitelji Rizvanbegović, no kasnije je postao dio miraza obitelji Turković. Turkovićeva kula predstavlja jedinstveni spoj feudalne kule i gradske kuće.
Pravoslavni manastir Žitomislići
Žitomislići su malo naselje na lijevoj obali rijeke Neretve, a nalazi se na putu Mostar – Ploče na oko 20 km od Mostara. Na ovom mjestu se nalazi najvažniji pravoslavni manastir u Hercegovini. Izgrađen je krajem XVI vijeka, na ruševinama stare crkve, pod pokroviteljstvom Hrabrena Miloradovića. Jedan od njegovih elemenata na koji posebno treba obratiti pažnju su carske dvijeri ikonostasa (vrata oltara), koja ikonografski predstavljaju Blagovesti. Oko crkve nalaze se druge pripadajuće strukture: stari konak iz 1767., novi iz 1967. i škola iz XIX vijeka. Manastir je u potpunosti restauriran 2005. godine i proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Rimski logor Gračine
Antički lokalitet Gračine nalazi se na ravnom platou iznad lijeve obale Trebižata, na području naselja Humac. Antički vojni logor na Gračinama u Humcu (Bigeste) iz 1-3 st., je djelomično istražen i konzerviran u razdoblju od 1977. do 1988. godine. Na lokalitetu su otkopani ostaci rimskoga vojnoga kompleksa. Tijekom iskapanja pronađeni su brojni ostaci keramike, vrčeva, vaza, novčića, nakita, prstenja, stakla, alata i oružja. Manji dio eksponata nalazi se u Muzeju franjevačkog samostana Sv. Ante, a veći dio iskopina (keramika, staklo, numizmatika) nikad nije bio izložen. Ovo arheološko područje proglašeno je nacionalnom spomenikom 2003. godine.
Sahat kula
Još jedan značajan spomenik plodnog otomanskog razdoblja je Sahat kula, koja se nalazi pored Muzeja Hercegovine. Ovaj četvrtasti toranj, koji datira iz 1630., visok je 15m, a usmena predanja govore da je sagrađen pod patronatom uticajne gospođe Fatime-kadune Šarić. Poznati otomanski putopisac Evlija Ćelebija pisao je da se zvuk zvona sa sahat kule mogao čuti na udaljenosti od tri sata hoda.
Arheološko nalazište Gabela
Gabela je nacionalni spomenik kulture Bosne i Hercegovine. Radi strateškog položaja Gabela bila naseljena i u rimsko doba iz kojega imamo ostatke ciglane i gospodarskih zgrada na periferiji mjesta. Od velikog broja srednjovjekovnih građevina su do danas najupečatljiviji ostaci stare utvrde, te kamena ploča s velikim krilatim lavom, simbolom Mletačke republike. Gabela je od 15. do 18.st. bila veliko trgovačko središte, ali i značajna strateška tvrđava na mletačko-turskoj granici. Jedno vrijeme je bila poznata kao i trg robljem. Za prevlast nad Gabelom sukobljavali su se razni politički i gospodarski interesi. Turci je zauzimaju 1477.godine, a nakon više neuspjelih pokušaja 1694.godine Mlečani zauzimaju Gabelu, potom Mirom u Požarevcu 1718.godine Gabela pripada Turcima, a Mlečani sve važnije građevine ruše. Gabela je ponovno pod turskom upravom, no bez svoje nekadašnje moći. Za austro-ugarske vladavine i izgradnje uskotračne pruge u Gabeli je bilo čvorište iz pravca Sarajeva za Dubrovnik i Metković. Meksički znanstvenik Roberto Salinas Price je razvio hipotezu prema geografskim informacijama u Ilijadi da je Trojanski rat bio u dolini rijeke Neretve, odnosno da je Gabela bila Ilios, glavni grad države Troje.
Arslanagića most
da je jedan od najvažnijih prirodnih resursa na području istočne Hercegovine. Ogroman neiskorišteni potencijal pruža rijeka Trebišnjica, nekada najveća ponornica u Evropi (98 km), koja svojim najljepšim dijelom protiče kroz sam grad. Obale Trebišnjice spaja veliki broj mostova od kojih se posebno ljepotom izdvaja Arslanagića most, najpoznatiji spomenik iz turskog perioda u Trebinju. Ovaj most, igra veoma značajnu ulogu u balkanskoj arhitekturi 16 tog vijeka. Most je kao zadužbinu za svog poginulog sina u borbi sa Mlečanima izgradio Mehmed-paša Sokolović 1574. godine, za vrijeme turske okupacije. Kada su Turci 1687. godine potisnuti iz Herceg Novog, mnoge turske porodice su se iz ovog grada doselile u Trebinje. Među njima je bio i izvjesni Arslan-aga. On je dobio posjede istočno od Trebinja: na Zupcima, Necvjeću i Jasenu, te pravo da naplaćuje mostarinu preko mosta na Trebišnjici. Po njemu se, od tada, most naziva Arslanagića most. Izgradnjom hidroenergetskog sistema na Trebišnjici 1965. godine most se našao pod vodom akumulacionog jezera. Po zahtjevu Zavoda za zaštitu spomenika kulture most je demontiran i prenesen nizvodno 1966. godine prilikom pražnjenja akumulacije. Nova lokacija Perovića (Arslanagića) mosta je između naselja Gradina (na desnoj obali rijeke) i naselja Police (na lijevoj obali).
Arheološko nalazište Gabela
Gabela je nacionalni spomenik kulture Bosne i Hercegovine. Radi strateškog položaja Gabela bila naseljena i u rimsko doba iz kojega imamo ostatke ciglane i gospodarskih zgrada na periferiji mjesta. Od velikog broja srednjovjekovnih građevina su do danas najupečatljiviji ostaci stare utvrde, te kamena ploča s velikim krilatim lavom, simbolom Mletačke republike. Gabela je od 15. do 18.st. bila veliko trgovačko središte, ali i značajna strateška tvrđava na mletačko-turskoj granici. Jedno vrijeme je bila poznata kao i trg robljem. Za prevlast nad Gabelom sukobljavali su se razni politički i gospodarski interesi. Turci je zauzimaju 1477.godine, a nakon više neuspjelih pokušaja 1694.godine Mlečani zauzimaju Gabelu, potom Mirom u Požarevcu 1718.godine Gabela pripada Turcima, a Mlečani sve važnije građevine ruše. Gabela je ponovno pod turskom upravom, no bez svoje nekadašnje moći. Za austro-ugarske vladavine i izgradnje uskotračne pruge u Gabeli je bilo čvorište iz pravca Sarajeva za Dubrovnik i Metković. Meksički znanstvenik Roberto Salinas Price je razvio hipotezu prema geografskim informacijama u Ilijadi da je Trojanski rat bio u dolini rijeke Neretve, odnosno da je Gabela bila Ilios, glavni grad države Troje.
Arslanagića most
da je jedan od najvažnijih prirodnih resursa na području istočne Hercegovine. Ogroman neiskorišteni potencijal pruža rijeka Trebišnjica, nekada najveća ponornica u Evropi (98 km), koja svojim najljepšim dijelom protiče kroz sam grad. Obale Trebišnjice spaja veliki broj mostova od kojih se posebno ljepotom izdvaja Arslanagića most, najpoznatiji spomenik iz turskog perioda u Trebinju. Ovaj most, igra veoma značajnu ulogu u balkanskoj arhitekturi 16 tog vijeka. Most je kao zadužbinu za svog poginulog sina u borbi sa Mlečanima izgradio Mehmed-paša Sokolović 1574. godine, za vrijeme turske okupacije. Kada su Turci 1687. godine potisnuti iz Herceg Novog, mnoge turske porodice su se iz ovog grada doselile u Trebinje. Među njima je bio i izvjesni Arslan-aga. On je dobio posjede istočno od Trebinja: na Zupcima, Necvjeću i Jasenu, te pravo da naplaćuje mostarinu preko mosta na Trebišnjici. Po njemu se, od tada, most naziva Arslanagića most. Izgradnjom hidroenergetskog sistema na Trebišnjici 1965. godine most se našao pod vodom akumulacionog jezera. Po zahtjevu Zavoda za zaštitu spomenika kulture most je demontiran i prenesen nizvodno 1966. godine prilikom pražnjenja akumulacije. Nova lokacija Perovića (Arslanagića) mosta je između naselja Gradina (na desnoj obali rijeke) i naselja Police (na lijevoj obali).
Bišćevića kuća
Da bi se osjetio dah svakodnevnog života iz otomanskog perioda, dovoljno je posjetiti jednu od tri turske kuće, koje su sastavni dio urbanog konteksta: to su kuće uticajnih obitelji Bišćević (1635), Kajtaz (XVIII vijek) i Muslibegović (XIX vijek). Ove stare kuće, intrigantne i dobro očuvane, te na detaljan način svjedoče o rezidencijalnom stilu stvarnog domaćinskog života iz tog perioda. Svaka od ovih kuća ograđena je visokim zidom, zbog intimnog života muslimanske porodice. Avlije karakteriziraju dekorativni elementi na tlu, fontane, egzotične biljke, cvijeće i voćke. Udobnost vlada u tim prostorima, opremljenim objektima iz svakodnevne upotrebe u domaćinstvu, vrijednim tepisima i malim bibliote-kama, koje u sebi čuvaju i neke rijetke tekstove. Posjetiti jednu od turskih kuća je način da se dotakne jedan svijet, koji se često samo može zamisliti, i koji se može ponijeti sa sobom, kada se vratite sa puta.
Bišćevića kuća se može posjetiti svakog dana od 8 sati ujutro do 8 sati popodne