Kultura i naslijeđe
Dobrodošli na Vinsku cestu Hercegovine, gdje se zadivljujući pejzaži, jedinstvena kultura i vrhunska vina spajaju kako bi ponudili nezaboravno iskustvo za ljubitelje vina i kulture.
Ova živopisna regija nudi najbolje od Bosne i Hercegovine, od prekrasnih pogleda na Mostar do historijskog šarma Trebinja, Ljubuškog s najstarijim muzejom u Bosni i Hercegovini, vjerskih i hodočasničkih mjesta, te UNESCO lokacija kao što su Stari most i nekropola Radimlja.
Vinska cesta Hercegovine dom je živopisnog vina i vjerskog naslijeđa, s kultnim mjestima za istraživanje kao što su poznato hodočasničko mjesto – Međugorje, tekija u Blagaju i manastiri oko Trebinja. Ostale znamenitosti uključuju manastir Tvrdoš, grob Rabina Moše Danona u Stocu ali i brojne vinograde koji su prošarali krajolik. Bilo da želite istražiti duhovnu stranu regije ili tradiciju vinarstva, Vinska cesta Hercegovine nudi jedinstven uvid u kulturu i povijest regije.
HWR
Kultura i naslijeđe
Manastir Zavala
Manastir Zavala nalazi se na rubu Popovog polja, podno planine Ostrog. Pouzdanih podataka o vremenu njegovog nastanka za sada nema. Prema tradiciji postanak crkve Vavedenja Presvete Bogorodice vezuje se za prvog hrišćanskog cara Konstantina, koji je nakon izgradnje velike crkve u Slanom stigao u Zavalu i vidjevši da je stanovništvo pobožno odlučio da tu sagradi hram. Najstariji pisani dokument iz 1514. godine je potvrda o prodaji vinograda Serafionu, manastirskom Igumanu. Specifičnost arhitektonskog rješenja crkve uslovljena je njenim položajem koji ostavlja utisak isposničkog monaškog prebivališta. Svojom sjevernom stranom crkva je podvučena pod stijenu koja velikim dijelom čini njen sjeverni zid. Unutrašnjost crkve je 1619. godine freskama ukrasio veliki srpski slikar XVII vijeka, hilandarski monah Georgije Mitrofanović. Posebna mjesto zauzima ikona Emanuila (Isus dječak) oslikana na svodu crkve. U manastiru Zavala iskušenik je bio Sveti Vasilije Ostroški koji je rođen u obližnjem selu Mrkonjići gdje je podignuta i crkva u njegovu čast.
Mlinovi na Bregavi
Stolac je grad bogat kulturnim i povijesnim blagom. Među njegovim draguljima najuzbudljivija i vječna ljepota leži u vodenim mlinovima uz rijeku Bregavu. Iako su s vremenom izgubili praktičnu svrhu, oni sada stoje kao spomenici prošlosti. Nekada su svaka manja rijeka imala desetke mlinova, no danas ih možemo samo zamisliti. Najbolje očuvani mlinovi na Bregavi u Stolcu. Ti mlinovi su nekada bili ključne gospodarske ustanove od 16. do 20. stoljeća, a u Stolcu ih je bilo oko 22. Pripadali su obiteljima Mehmedbašić, Behmen, Rizvanbegović i drugima.
Muslibegovića kuća
Da bi se osjetio dah svakodnevnog života iz otomanskog perioda, dovoljno je posjetiti jednu od tri turske kuće, koje su sastavni dio urbanog konteksta: to su kuće uticajnih obitelji Bišćević (1635), Kajtaz (XVIII vijek) i Muslibegović (XIX vijek). Ove stare kuće, intrigantne i dobro očuvane, te na detaljan način svjedoče o rezidencijalnom stilu stvarnog domaćinskog života iz tog perioda. Svaka od ovih kuća ograđena je visokim zidom, zbog intimnog života muslimanske porodice. Avlije karakteriziraju dekorativni elementi na tlu, fontane, egzotične biljke, cvijeće i voćke. Udobnost vlada u tim prostorima, opremljenim objektima iz svakodnevne upotrebe u domaćinstvu, vrijednim tepisima i malim bibliote-kama, koje u sebi čuvaju i neke rijetke tekstove. Posjetiti jednu od turskih kuća je način da se dotakne jedan svijet, koji se često samo može zamisliti, i koji se može ponijeti sa sobom, kada se vratite sa puta.
Muslimbegovića kuća se može posjetiti svakog dana od 10 sati ujutro do 6 sati popodne
Muzej Hercegovine
Muzej je nastao plod ideje najpoznatijeg Trebinjca, pjesnika i diplomate, Jovana Dučića. . Osnovan је 1952. godine. Prvo arheološko iskopavanje muzej je obavio 1957. godine na crkvi Sv. Petra u Zavali. Prvu publikaciju, pod nazivom TrebinjeI, Vasilija Koraća, izdao je 1966. godine. Godine 1975. pokreće časopis Tribunija. Raspolaže sa oko 1.500 m² korisnog prostora, od čega je oko 800 m² izložbeni prostor. Pored stalnih postavki i legata, u fundusu Muzeja Hercegovine nalazi se oko 400 umjetničkih slika, grafika, skulptura i drugih predmeta. U sklopu Muzeja Hercegovine djeluje i depadans na Ušću (Lastva), legat Dubravke Kujačić u kome se priređuju povremene izložbe, promocije, koncerti. Muzej posjeduje i značajnu zbirku bibliotečke građe (biblioteka sa stručnim knjigama iz različitih oblasti nauke, kulture i umjetnosti).
Muzej Hercegovine
Ko se želi upoznati sa historijom Mostara i Hercegovine ne može a da ne posjeti ovaj mali, ali značajni muzej. Muzej je smješten u prostorijama kuće u kojoj je živio bivši jugoslovenski premijer Džemal Bijedić. Zgrada, sagrađena u austrougarskom periodu, predstavlja uspješnu kombinaciju stila austrijskih rezidencijalnih struktura i orijentalnih arhitektonskih elemenata. Muzej čuva bogatu arheološku i etnografsku zbirku i vrijedna dokumenta koja daju informacije o različitim periodima života grada i cijele Hercegovine. Osim toga, u unutrašnjosti se nalaze dijelovi namještaja i predmeta za svakodnevnu upotrebu iz prošlosti, koji su se koristili i u gradu i na selu.
Muzej se može posjetiti svakog radnog dana od 8 sati ujutro do 4 sati popodne
Muzej Humac
U franjevačkom samostanu svetog Ante Padovanskog na Humcu nalazi se najstariji muzej u BiH, osnovan 1884. Ovdje je i Humačka ploča iz XII. stoljeća, najstariji očuvani spomenik pisan na hrvatskom jeziku (mješavinom glagoljice i starohrvatske ćirilice – bosančice) na području današnje Bosne i Hercegovine. Zahvaljujući sakupljačkim aktivnostima brojnih franjevaca kao i raznim donacijama civilnog stanovništva, fundus se kontinuirano povećavao kao i potreba za novim prostorijama arheološke zbirke. Današnji muzejski postav, osnovan 2003. godine, smješten je u podrumskim prostorijama samostana sv. Ante Padovanskog na Humcu. Arheološki materijal prikupljen je na širem prostoru Hercegovine a podijeljen na prapovijesnu, antičku i srednjovjekovnu u vremenskom rasponu od gotovo 16 000 godina. Dio kompleksa čini i prostor lapidarija za izložbu kamenih spomenika koji se nalazi u samostanskom dvorištu. Na prostoru Ljubuškog kraja pronađeno je 70 rimskih spomenika, od čega je najveći broj nadgrobnih spomenika (stela) koji pripadaju veteranima i vojnicima različitih legijskih i augzilijarnih postrojbi. U muzeju je izložen najstariji ćirilo-glagoljski spomenik koji govori o obnovi crkve Arkanđela Mihovila u vremenu 11./12. st., popularan pod nazivom „Humačka ploča. Humačka ploča najstariji je pisani spomenik Hrvata u BiH.
Muzej se može posjetiti svakog dana od 10 sati ujutro do 7 sati popodne
Arheološko nalazište Gabela
Gabela je nacionalni spomenik kulture Bosne i Hercegovine. Radi strateškog položaja Gabela bila naseljena i u rimsko doba iz kojega imamo ostatke ciglane i gospodarskih zgrada na periferiji mjesta. Od velikog broja srednjovjekovnih građevina su do danas najupečatljiviji ostaci stare utvrde, te kamena ploča s velikim krilatim lavom, simbolom Mletačke republike. Gabela je od 15. do 18.st. bila veliko trgovačko središte, ali i značajna strateška tvrđava na mletačko-turskoj granici. Jedno vrijeme je bila poznata kao i trg robljem. Za prevlast nad Gabelom sukobljavali su se razni politički i gospodarski interesi. Turci je zauzimaju 1477.godine, a nakon više neuspjelih pokušaja 1694.godine Mlečani zauzimaju Gabelu, potom Mirom u Požarevcu 1718.godine Gabela pripada Turcima, a Mlečani sve važnije građevine ruše. Gabela je ponovno pod turskom upravom, no bez svoje nekadašnje moći. Za austro-ugarske vladavine i izgradnje uskotračne pruge u Gabeli je bilo čvorište iz pravca Sarajeva za Dubrovnik i Metković. Meksički znanstvenik Roberto Salinas Price je razvio hipotezu prema geografskim informacijama u Ilijadi da je Trojanski rat bio u dolini rijeke Neretve, odnosno da je Gabela bila Ilios, glavni grad države Troje.
Arslanagića most
da je jedan od najvažnijih prirodnih resursa na području istočne Hercegovine. Ogroman neiskorišteni potencijal pruža rijeka Trebišnjica, nekada najveća ponornica u Evropi (98 km), koja svojim najljepšim dijelom protiče kroz sam grad. Obale Trebišnjice spaja veliki broj mostova od kojih se posebno ljepotom izdvaja Arslanagića most, najpoznatiji spomenik iz turskog perioda u Trebinju. Ovaj most, igra veoma značajnu ulogu u balkanskoj arhitekturi 16 tog vijeka. Most je kao zadužbinu za svog poginulog sina u borbi sa Mlečanima izgradio Mehmed-paša Sokolović 1574. godine, za vrijeme turske okupacije. Kada su Turci 1687. godine potisnuti iz Herceg Novog, mnoge turske porodice su se iz ovog grada doselile u Trebinje. Među njima je bio i izvjesni Arslan-aga. On je dobio posjede istočno od Trebinja: na Zupcima, Necvjeću i Jasenu, te pravo da naplaćuje mostarinu preko mosta na Trebišnjici. Po njemu se, od tada, most naziva Arslanagića most. Izgradnjom hidroenergetskog sistema na Trebišnjici 1965. godine most se našao pod vodom akumulacionog jezera. Po zahtjevu Zavoda za zaštitu spomenika kulture most je demontiran i prenesen nizvodno 1966. godine prilikom pražnjenja akumulacije. Nova lokacija Perovića (Arslanagića) mosta je između naselja Gradina (na desnoj obali rijeke) i naselja Police (na lijevoj obali).
Arheološko nalazište Gabela
Gabela je nacionalni spomenik kulture Bosne i Hercegovine. Radi strateškog položaja Gabela bila naseljena i u rimsko doba iz kojega imamo ostatke ciglane i gospodarskih zgrada na periferiji mjesta. Od velikog broja srednjovjekovnih građevina su do danas najupečatljiviji ostaci stare utvrde, te kamena ploča s velikim krilatim lavom, simbolom Mletačke republike. Gabela je od 15. do 18.st. bila veliko trgovačko središte, ali i značajna strateška tvrđava na mletačko-turskoj granici. Jedno vrijeme je bila poznata kao i trg robljem. Za prevlast nad Gabelom sukobljavali su se razni politički i gospodarski interesi. Turci je zauzimaju 1477.godine, a nakon više neuspjelih pokušaja 1694.godine Mlečani zauzimaju Gabelu, potom Mirom u Požarevcu 1718.godine Gabela pripada Turcima, a Mlečani sve važnije građevine ruše. Gabela je ponovno pod turskom upravom, no bez svoje nekadašnje moći. Za austro-ugarske vladavine i izgradnje uskotračne pruge u Gabeli je bilo čvorište iz pravca Sarajeva za Dubrovnik i Metković. Meksički znanstvenik Roberto Salinas Price je razvio hipotezu prema geografskim informacijama u Ilijadi da je Trojanski rat bio u dolini rijeke Neretve, odnosno da je Gabela bila Ilios, glavni grad države Troje.
Arslanagića most
da je jedan od najvažnijih prirodnih resursa na području istočne Hercegovine. Ogroman neiskorišteni potencijal pruža rijeka Trebišnjica, nekada najveća ponornica u Evropi (98 km), koja svojim najljepšim dijelom protiče kroz sam grad. Obale Trebišnjice spaja veliki broj mostova od kojih se posebno ljepotom izdvaja Arslanagića most, najpoznatiji spomenik iz turskog perioda u Trebinju. Ovaj most, igra veoma značajnu ulogu u balkanskoj arhitekturi 16 tog vijeka. Most je kao zadužbinu za svog poginulog sina u borbi sa Mlečanima izgradio Mehmed-paša Sokolović 1574. godine, za vrijeme turske okupacije. Kada su Turci 1687. godine potisnuti iz Herceg Novog, mnoge turske porodice su se iz ovog grada doselile u Trebinje. Među njima je bio i izvjesni Arslan-aga. On je dobio posjede istočno od Trebinja: na Zupcima, Necvjeću i Jasenu, te pravo da naplaćuje mostarinu preko mosta na Trebišnjici. Po njemu se, od tada, most naziva Arslanagića most. Izgradnjom hidroenergetskog sistema na Trebišnjici 1965. godine most se našao pod vodom akumulacionog jezera. Po zahtjevu Zavoda za zaštitu spomenika kulture most je demontiran i prenesen nizvodno 1966. godine prilikom pražnjenja akumulacije. Nova lokacija Perovića (Arslanagića) mosta je između naselja Gradina (na desnoj obali rijeke) i naselja Police (na lijevoj obali).
Bišćevića kuća
Da bi se osjetio dah svakodnevnog života iz otomanskog perioda, dovoljno je posjetiti jednu od tri turske kuće, koje su sastavni dio urbanog konteksta: to su kuće uticajnih obitelji Bišćević (1635), Kajtaz (XVIII vijek) i Muslibegović (XIX vijek). Ove stare kuće, intrigantne i dobro očuvane, te na detaljan način svjedoče o rezidencijalnom stilu stvarnog domaćinskog života iz tog perioda. Svaka od ovih kuća ograđena je visokim zidom, zbog intimnog života muslimanske porodice. Avlije karakteriziraju dekorativni elementi na tlu, fontane, egzotične biljke, cvijeće i voćke. Udobnost vlada u tim prostorima, opremljenim objektima iz svakodnevne upotrebe u domaćinstvu, vrijednim tepisima i malim bibliote-kama, koje u sebi čuvaju i neke rijetke tekstove. Posjetiti jednu od turskih kuća je način da se dotakne jedan svijet, koji se često samo može zamisliti, i koji se može ponijeti sa sobom, kada se vratite sa puta.
Bišćevića kuća se može posjetiti svakog dana od 8 sati ujutro do 8 sati popodne