Kultura i naslijeđe
Dobrodošli na Vinsku cestu Hercegovine, gdje se zadivljujući pejzaži, jedinstvena kultura i vrhunska vina spajaju kako bi ponudili nezaboravno iskustvo za ljubitelje vina i kulture.
Ova živopisna regija nudi najbolje od Bosne i Hercegovine, od prekrasnih pogleda na Mostar do historijskog šarma Trebinja, Ljubuškog s najstarijim muzejom u Bosni i Hercegovini, vjerskih i hodočasničkih mjesta, te UNESCO lokacija kao što su Stari most i nekropola Radimlja.
Vinska cesta Hercegovine dom je živopisnog vina i vjerskog naslijeđa, s kultnim mjestima za istraživanje kao što su poznato hodočasničko mjesto – Međugorje, tekija u Blagaju i manastiri oko Trebinja. Ostale znamenitosti uključuju manastir Tvrdoš, grob Rabina Moše Danona u Stocu ali i brojne vinograde koji su prošarali krajolik. Bilo da želite istražiti duhovnu stranu regije ili tradiciju vinarstva, Vinska cesta Hercegovine nudi jedinstven uvid u kulturu i povijest regije.
HWR
Kultura i naslijeđe
Hamam muzej
“Hamam muzej“ u Mostaru je autentični spomenik kulture, koji posjetioca vraća u daleku historiju i priča najljepše priče o nekadašnjem načinu života. Hamam u kom se nalazi muzej je izgrađen krajem XVI i početkom XVII vijeka i danas je jedini očuvani hamam u Mostaru. Građen je u klasičnom otomanskom stilu, skromne vanjštine zbog ekonomičnosti, a pored gradskog trga, džamije ili javne kuhinje zbog praktičnosti. Hamam je posjećivan od strane žena kao i muškaraca bez obzira na vjersku pripadnost,.Tokom boravka u “Muzeju hamam” posjetilac doživljava istinitu historijsku sliku uz priču o običajima
Muzej se može posjetiti od 10 sati ujutro do 6 sati popodne, od utorka do nedjelje
Hercegovačka Gračanica
Turistčki kompleks Hercegovačka Gračanica je najposjećenija lokacija sakralnog karaktera u istočnoj Hercegovini. Hercegovačka Gračanica je izgrađena kao ispunjenje želje čuvenog srpskog pjesnika Jovana Dučića izražene u njegovom testamentu. Želio je da bude sahranjen na jednom od brda koja okružuju Trebinje u crkvi nalik “onoj na Kosovu”, misleći na Kosovsku Gračanicu, najpoznatiju zadužbinu kralja Milutina iz 1321. godine. Jovan Dučić je umro 1943. godine, 7. aprila na praznik Blagovijesti. Upravo na taj isti dan 1999. godine na brdu Crkvina je postavljen i osveštan kamen temeljac za izgradnju Hercegovačke Gračanice (na lokaciji gdje je prema nekim navodima postojala Crkva Svetog Arhanđela Mihaila, zadužbine kralja Milutina). Cijeli kompleks Hercegovačke Gračanice je završen naredne, 2000. godine. Na praznik Blagovijesti (47 godina nakon smrti pjesnika), 2000. godine, Dučićevi zemni ostaci su preneseni u Hercegovačku Gračanicu. Hercegovačka Gračanica nije identična onoj na Kosovu. Naime, manja je za jedan nivo, a i unutrašnjost ima određene razlike. Crkva je izgrađena u vizantijskom stilu i živopisana je tzv. “secco” tehnikom (suva tehnika oslikavanja) pod snažnim uticajem poznatog grčkog ikonopisca Stamatisa Sklirisa. Unutar crkve se nalazi 16 stubova od kojih je 15 četvrtastog presjeka, dok je jedan zaobljen i ima poseban značaj i simboliku. U njegovom podnožju se nalazi kamen donesen iz Kosovske Gračanice koji ima simboliku “kamena sa ognjišta” kojim se prenosi duh “starog doma” u “novi dom”. Pod Herecgovačke Gračanice je mozaik replika iz Prizrenskog manastira Svetih Arhanđela (Metohija), zadužbine cara Dušana i takođe ima snažnu simboliku. Na samom ulazu u crkvu je predstavljena “aždaja” koja personifikuje đavola tako da posjetioci ulaskom u crkvu gaze na “nečastivog” i tako ga se odriču. Ikonostas je vjerna kopija ikonostasa iz manastira Hilandar na Svetoj Gori. Rađen je pri manastiru Tvrdoš. Sa desne strane crkve se nalazi pjesnikov grob sa skromnim natpisom “Jovan Dučić – pesnik”, ispisanog po njegovoj želji. U sklopu kompleksa se pored crkve nalaze i zvonik, vladičanski dvor, amfiteatar, suvenirnica i ljetni restoran “Dučićev pogled”. Gračanica je vremenom postala i omiljeno mjesto parova za sklapanje braka . U samoj crkvi jedan od najupečatljivijih motiva je “Svadba u Kani Galilejskoj”.
Ilirski grad Daorson
Daorson je bio glavni grad heleniziranog Ilirskog plemena Daorsa koji su živjeli od 300. do 50. godine prije Krista u dolini rijeke Neretve. Ostaci ovog nekad najjačeg grada u širem području nalaze se u Ošanjićima, blizu Stoca u Hercegovini. Činile su ga tri cjeline od kojih je središnja bila tvrđava – akropola koja je bila opasana »kiklopskim« zidinama od golemih kamenih blokova (sličan onima u Mikeni u Grčkoj). U njoj su bili smješteni svi važniji upravni, javni i vjerski objekti. Obrambeni zid koji se pruža od jugozapada prema sjeveroistoku bio je dug 65 m, širok 4,2 m, a visok između 4,5 i 7,5 metara, imao je vrata i tornjeve na oba kraja. Daorsi su preuzeli grčki jezik i pismo, te su bili u stalnim trgovačkim vezama s Grcima. Pronađeni su ostaci brojnih amfora za vino te dijelova fine keramike, ali najvredniji nalaz je brončana kaciga ukrašena nizom grčkih likova: Afrodite, Nike, Helija, Dioniza, Muza, Pegaza i drugih, a natpis na njoj je sličan natpisu na kacigi pronađenoj u Makedoniji. Danas, više od tri i pol tisuće godina kasnije, Daorson svojim megalitskim zidinama svjedoči teretu godina. Stoljeća silne i slavne povijesti danas nisu pretočene u turističku atrakciju.
Kajtazova kuća
Da bi se osjetio dah svakodnevnog života iz otomanskog perioda, dovoljno je posjetiti jednu od tri turske kuće, koje su sastavni dio urbanog konteksta: to su kuće uticajnih obitelji Bišćević (1635), Kajtaz (XVIII vijek) i Muslibegović (XIX vijek). Ove stare kuće, intrigantne i dobro očuvane, te na detaljan način svjedoče o rezidencijalnom stilu stvarnog domaćinskog života iz tog perioda. Svaka od ovih kuća ograđena je visokim zidom, zbog intimnog života muslimanske porodice. Avlije karakteriziraju dekorativni elementi na tlu, fontane, egzotične biljke, cvijeće i voćke. Udobnost vlada u tim prostorima, opremljenim objektima iz svakodnevne upotrebe u domaćinstvu, vrijednim tepisima i malim bibliote-kama, koje u sebi čuvaju i neke rijetke tekstove. Posjetiti jednu od turskih kuća je način da se dotakne jedan svijet, koji se često samo može zamisliti, i koji se može ponijeti sa sobom, kada se vratite sa puta.
Kajtazova kuća se može posjetiti svaki dan od 10 sati ujutro do 4 sati popodne
Kameni most na rijeci Bregavi
Jedan od najpoznatijih mostova definitivno je Stari most u Mostaru, no malo je poznato da samo 40 km južnije od njega postoji most, koji je izgrađen pola stoljeća prije njega. Radi se o starom kamenom mostu na rijeci Bregavi u čapljinskoj općini, kojega je 1517.godine sagradio hercegovački sandžak-beg Mustafa (Mustaj-beg), pa se zbog toga ovaj most često i naziva Mustajbegovim mostom, a renovirao ga je Ibrahim Šišman paša iz Počitelja. Nalazi se između Klepaca i Tasovačkog polja. Most sa vrlo elegantnom konstrukcijom svoda, koja u nekim elementima podsjeća na svod Krivu ćupriju na Radobolji u Mostaru, ali se svojim specifičnostima posebno izdvaja i predstavlja jedno od najznačajnijih djela osmanskog graditeljstva u oblasti infrastrukturnih objekata.
Kasnoantička vila Mogorjelo
Mogorjelo se ubraja među značajnije spomenike rimskog doba u Bosni Hercegovini i spada među najljepša zdanja kasne antičke arhitekture. Mogorjelo je opskrbljivalo rimski grad Naronu i vjerojatno služilo u obrani grada i okolice. Mogorjelo je opskrbljivalo rimski grad Naronu i vjerojatno služilo u obrani grada i okolice. Građevina je otkopana između 1889. i 1903. godine, a u narednim godinama je i konzervirana, a 2002 godine, Mogorjelo je proglašeno nacionalnim spomenikom.
Arheološko nalazište Gabela
Gabela je nacionalni spomenik kulture Bosne i Hercegovine. Radi strateškog položaja Gabela bila naseljena i u rimsko doba iz kojega imamo ostatke ciglane i gospodarskih zgrada na periferiji mjesta. Od velikog broja srednjovjekovnih građevina su do danas najupečatljiviji ostaci stare utvrde, te kamena ploča s velikim krilatim lavom, simbolom Mletačke republike. Gabela je od 15. do 18.st. bila veliko trgovačko središte, ali i značajna strateška tvrđava na mletačko-turskoj granici. Jedno vrijeme je bila poznata kao i trg robljem. Za prevlast nad Gabelom sukobljavali su se razni politički i gospodarski interesi. Turci je zauzimaju 1477.godine, a nakon više neuspjelih pokušaja 1694.godine Mlečani zauzimaju Gabelu, potom Mirom u Požarevcu 1718.godine Gabela pripada Turcima, a Mlečani sve važnije građevine ruše. Gabela je ponovno pod turskom upravom, no bez svoje nekadašnje moći. Za austro-ugarske vladavine i izgradnje uskotračne pruge u Gabeli je bilo čvorište iz pravca Sarajeva za Dubrovnik i Metković. Meksički znanstvenik Roberto Salinas Price je razvio hipotezu prema geografskim informacijama u Ilijadi da je Trojanski rat bio u dolini rijeke Neretve, odnosno da je Gabela bila Ilios, glavni grad države Troje.
Arslanagića most
da je jedan od najvažnijih prirodnih resursa na području istočne Hercegovine. Ogroman neiskorišteni potencijal pruža rijeka Trebišnjica, nekada najveća ponornica u Evropi (98 km), koja svojim najljepšim dijelom protiče kroz sam grad. Obale Trebišnjice spaja veliki broj mostova od kojih se posebno ljepotom izdvaja Arslanagića most, najpoznatiji spomenik iz turskog perioda u Trebinju. Ovaj most, igra veoma značajnu ulogu u balkanskoj arhitekturi 16 tog vijeka. Most je kao zadužbinu za svog poginulog sina u borbi sa Mlečanima izgradio Mehmed-paša Sokolović 1574. godine, za vrijeme turske okupacije. Kada su Turci 1687. godine potisnuti iz Herceg Novog, mnoge turske porodice su se iz ovog grada doselile u Trebinje. Među njima je bio i izvjesni Arslan-aga. On je dobio posjede istočno od Trebinja: na Zupcima, Necvjeću i Jasenu, te pravo da naplaćuje mostarinu preko mosta na Trebišnjici. Po njemu se, od tada, most naziva Arslanagića most. Izgradnjom hidroenergetskog sistema na Trebišnjici 1965. godine most se našao pod vodom akumulacionog jezera. Po zahtjevu Zavoda za zaštitu spomenika kulture most je demontiran i prenesen nizvodno 1966. godine prilikom pražnjenja akumulacije. Nova lokacija Perovića (Arslanagića) mosta je između naselja Gradina (na desnoj obali rijeke) i naselja Police (na lijevoj obali).
Arheološko nalazište Gabela
Gabela je nacionalni spomenik kulture Bosne i Hercegovine. Radi strateškog položaja Gabela bila naseljena i u rimsko doba iz kojega imamo ostatke ciglane i gospodarskih zgrada na periferiji mjesta. Od velikog broja srednjovjekovnih građevina su do danas najupečatljiviji ostaci stare utvrde, te kamena ploča s velikim krilatim lavom, simbolom Mletačke republike. Gabela je od 15. do 18.st. bila veliko trgovačko središte, ali i značajna strateška tvrđava na mletačko-turskoj granici. Jedno vrijeme je bila poznata kao i trg robljem. Za prevlast nad Gabelom sukobljavali su se razni politički i gospodarski interesi. Turci je zauzimaju 1477.godine, a nakon više neuspjelih pokušaja 1694.godine Mlečani zauzimaju Gabelu, potom Mirom u Požarevcu 1718.godine Gabela pripada Turcima, a Mlečani sve važnije građevine ruše. Gabela je ponovno pod turskom upravom, no bez svoje nekadašnje moći. Za austro-ugarske vladavine i izgradnje uskotračne pruge u Gabeli je bilo čvorište iz pravca Sarajeva za Dubrovnik i Metković. Meksički znanstvenik Roberto Salinas Price je razvio hipotezu prema geografskim informacijama u Ilijadi da je Trojanski rat bio u dolini rijeke Neretve, odnosno da je Gabela bila Ilios, glavni grad države Troje.
Arslanagića most
da je jedan od najvažnijih prirodnih resursa na području istočne Hercegovine. Ogroman neiskorišteni potencijal pruža rijeka Trebišnjica, nekada najveća ponornica u Evropi (98 km), koja svojim najljepšim dijelom protiče kroz sam grad. Obale Trebišnjice spaja veliki broj mostova od kojih se posebno ljepotom izdvaja Arslanagića most, najpoznatiji spomenik iz turskog perioda u Trebinju. Ovaj most, igra veoma značajnu ulogu u balkanskoj arhitekturi 16 tog vijeka. Most je kao zadužbinu za svog poginulog sina u borbi sa Mlečanima izgradio Mehmed-paša Sokolović 1574. godine, za vrijeme turske okupacije. Kada su Turci 1687. godine potisnuti iz Herceg Novog, mnoge turske porodice su se iz ovog grada doselile u Trebinje. Među njima je bio i izvjesni Arslan-aga. On je dobio posjede istočno od Trebinja: na Zupcima, Necvjeću i Jasenu, te pravo da naplaćuje mostarinu preko mosta na Trebišnjici. Po njemu se, od tada, most naziva Arslanagića most. Izgradnjom hidroenergetskog sistema na Trebišnjici 1965. godine most se našao pod vodom akumulacionog jezera. Po zahtjevu Zavoda za zaštitu spomenika kulture most je demontiran i prenesen nizvodno 1966. godine prilikom pražnjenja akumulacije. Nova lokacija Perovića (Arslanagića) mosta je između naselja Gradina (na desnoj obali rijeke) i naselja Police (na lijevoj obali).
Bišćevića kuća
Da bi se osjetio dah svakodnevnog života iz otomanskog perioda, dovoljno je posjetiti jednu od tri turske kuće, koje su sastavni dio urbanog konteksta: to su kuće uticajnih obitelji Bišćević (1635), Kajtaz (XVIII vijek) i Muslibegović (XIX vijek). Ove stare kuće, intrigantne i dobro očuvane, te na detaljan način svjedoče o rezidencijalnom stilu stvarnog domaćinskog života iz tog perioda. Svaka od ovih kuća ograđena je visokim zidom, zbog intimnog života muslimanske porodice. Avlije karakteriziraju dekorativni elementi na tlu, fontane, egzotične biljke, cvijeće i voćke. Udobnost vlada u tim prostorima, opremljenim objektima iz svakodnevne upotrebe u domaćinstvu, vrijednim tepisima i malim bibliote-kama, koje u sebi čuvaju i neke rijetke tekstove. Posjetiti jednu od turskih kuća je način da se dotakne jedan svijet, koji se često samo može zamisliti, i koji se može ponijeti sa sobom, kada se vratite sa puta.
Bišćevića kuća se može posjetiti svakog dana od 8 sati ujutro do 8 sati popodne