U središtu stolačke kotline smjestila se Čaršija koja u svome središtu ima Čaršijsku džamiju s Velikom tepom. Čaršijska džamija sagrađena je 1519. godine i predstavlja najstariju poznatu veću građevinu u stolačkoj Čaršiji. Uz džamiju je bio sagrađen mekteb i oko nje podignut harem, a Čaršiju su u potpunosti strukturirali dućani oko džamije. Najznačajnija zgrada u Čaršiji bio je han, musafirhana (prenoćište) koju je podigao Silahdar Husein-paša. Stolačka Čaršija bila je mjesto središnjeg, javnog gradskog trga na kojem su se čitali fermani (carski proglasi, naredbe), vršena je javna trgovina, čitale su se ostale javne obavijesti kao što su sudske presude ili označavao poziv vojsci za ratni pohod.

U zapadnom dijelu grada, karakteristično po zelenim površinama, nalazi se ovo veličanstveno spomen-groblje. Izgradio ga je 1965. godine, u periodu obnove i rekonstrukcije koje je nastupilo nakon završetka Drugog svjetskog rata, arhitekt Bogdan Bogdanović, u znak sjećanja na poginule mostarske partizane. Groblje ima 661 nadgrobni kamen, koji imaju simbolična značenja, kao i cijeli spomenik.

Između Podgradskog mosta i Podgradske džamije, zvanog Mejdan ili Mali Čaršija, trgovalo se poljoprivrednim proizvodima, odjećom i raznom robom. Džamija koja se nalazi na Mejdanu se više puta obnavljana i nosila je različita imena poput Mejdanske džamije, Hadži Salih Bureove džamije, Zulfikar-kapetanove džamije ili Ali-paša Rizvanbegovićeve džamije. Smještena je na otoku između dva rukavca rijeke Bregave, s tri dućana čiji su ulazi sagrađeni u obliku arkada okrenutih prema čaršiji. Džamija ima sličnosti sa Sulejmanijom u Travniku, jer je izgrađena na stupovima iznad dućana, što je rijetkost među džamijama s integriranim dućanima u svojem vakufu. Dizajn džamije otkriva elemente mediteranske arhitekture. Nasuprot džamiji stajao je Muftića han i nekoliko dućana za trgovce i zanatlije, a danas se to područje zove Konak i koristi se kao hostel i klub za mlade. Na drugoj obali rijeke uzdiže se Turkovićeva kula. Stopljena s liticom podno Starog grada, vjeruje se da je kula sagrađena u nekoliko faza, od XVII. do XVIII. stoljeća. Sastoji se od kule, stare kuće, kuhinje, sjeverne kuće, gornjeg i donjeg dvorišta, vrta uz kuću i stepenica. Ovaj objekt je prvotno bio rezidencija obitelji Rizvanbegović, no kasnije je postao dio miraza obitelji Turković. Turkovićeva kula predstavlja jedinstveni spoj feudalne kule i gradske kuće.

Žitomislići su malo naselje na lijevoj obali rijeke Neretve, a nalazi se na putu Mostar – Ploče na oko 20 km od Mostara. Na ovom mjestu se nalazi najvažniji pravoslavni manastir u Hercegovini. Izgrađen je krajem XVI vijeka, na ruševinama stare crkve, pod pokroviteljstvom Hrabrena Miloradovića. Jedan od njegovih elemenata na koji posebno treba obratiti pažnju su carske dvijeri ikonostasa (vrata oltara), koja ikonografski predstavljaju Blagovesti. Oko crkve nalaze se druge pripadajuće strukture: stari konak iz 1767., novi iz 1967. i škola iz XIX vijeka. Manastir je u potpunosti restauriran 2005. godine i proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Vidoški, srednjovjekovni grad nazvan po rijeci Vidoštica (danas Bregava), prvi se put spominje 1444. kao dio posjeda Herceg Stjepana Kosače. Smješten na trgovačkim rutama kojima su prolazili trgovci iz Dubrovnika, zauzimao je važno mjesto u regiji Dubrava. Grad je imao reguliranu opskrbu vodom putem cisterni i obuhvaćao je različite građevine za stanovanje, vojne svrhe, religiozne i komercijalne objekte. Imao je 13 obrambenih kula i pod turskom vlašću bio je od 1465. Tijekom turskog razdoblja značajan dio grada je izgrađen, a srednji i gornji dijelovi utvrda obnovljeni su. U austro-ugarskom razdoblju izgrađena je tvrđava na najvišem dijelu grada. Vidoški je ostao najveći utvrđeni grad u Hercegovini do prvih desetljeća 19. stoljeća. Nalazio se na uzvisini koja je gledala na Vidovsku ravnicu i rijeku Bregavu, okružen brdima Hrgud, Komanje, Ošanići i Bašnik.

Begovina, stambeni kompleks u Stolcu, izgrađen je kao gospodarska cjelina s kavanama i vrtovima, odvojena od ostatka grada. Pokazuje poštovanje prema prirodnom terenu i privatnosti, stvarajući zaštićeno obiteljsko područje. Arhitektonski, sastoji se od četiri dijela: javne pristupne ceste, ulaznog dvorišta s četiri zgrade, poluprivatnog dvorišta i privatne obiteljske kuće. Kompleks je okružen visokim kamenim zidom na tri strane, dok rijeka Bregava služi kao prirodna granica na četvrtoj strani. Sastoji se od pet građevina s kavanama i šest stambenih zgrada, te pomoćnih objekata. Pristup je s južne strane preko Ćuprije u Begovini, kamena mosta koji je povezivao obiteljske kuće Rizvanbegovića. Ovaj kompleks smatra se jednim od najljepših i najznačajnijih stambenih kompleksa u Bosni i Hercegovini.