HWR
Arheološka otkrića
Arheološko nalazište Gabela
Gabela je nacionalni spomenik kulture Bosne i Hercegovine. Radi strateškog položaja Gabela bila naseljena i u rimsko doba iz kojega imamo ostatke ciglane i gospodarskih zgrada na periferiji mjesta. Od velikog broja srednjovjekovnih građevina su do danas najupečatljiviji ostaci stare utvrde, te kamena ploča s velikim krilatim lavom, simbolom Mletačke republike. Gabela je od 15. do 18.st. bila veliko trgovačko središte, ali i značajna strateška tvrđava na mletačko-turskoj granici. Jedno vrijeme je bila poznata kao i trg robljem. Za prevlast nad Gabelom sukobljavali su se razni politički i gospodarski interesi. Turci je zauzimaju 1477.godine, a nakon više neuspjelih pokušaja 1694.godine Mlečani zauzimaju Gabelu, potom Mirom u Požarevcu 1718.godine Gabela pripada Turcima, a Mlečani sve važnije građevine ruše. Gabela je ponovno pod turskom upravom, no bez svoje nekadašnje moći. Za austro-ugarske vladavine i izgradnje uskotračne pruge u Gabeli je bilo čvorište iz pravca Sarajeva za Dubrovnik i Metković. Meksički znanstvenik Roberto Salinas Price je razvio hipotezu prema geografskim informacijama u Ilijadi da je Trojanski rat bio u dolini rijeke Neretve, odnosno da je Gabela bila Ilios, glavni grad države Troje.
Ilirski grad Daorson
Daorson je bio glavni grad heleniziranog Ilirskog plemena Daorsa koji su živjeli od 300. do 50. godine prije Krista u dolini rijeke Neretve. Ostaci ovog nekad najjačeg grada u širem području nalaze se u Ošanjićima, blizu Stoca u Hercegovini. Činile su ga tri cjeline od kojih je središnja bila tvrđava – akropola koja je bila opasana »kiklopskim« zidinama od golemih kamenih blokova (sličan onima u Mikeni u Grčkoj). U njoj su bili smješteni svi važniji upravni, javni i vjerski objekti. Obrambeni zid koji se pruža od jugozapada prema sjeveroistoku bio je dug 65 m, širok 4,2 m, a visok između 4,5 i 7,5 metara, imao je vrata i tornjeve na oba kraja. Daorsi su preuzeli grčki jezik i pismo, te su bili u stalnim trgovačkim vezama s Grcima. Pronađeni su ostaci brojnih amfora za vino te dijelova fine keramike, ali najvredniji nalaz je brončana kaciga ukrašena nizom grčkih likova: Afrodite, Nike, Helija, Dioniza, Muza, Pegaza i drugih, a natpis na njoj je sličan natpisu na kacigi pronađenoj u Makedoniji. Danas, više od tri i pol tisuće godina kasnije, Daorson svojim megalitskim zidinama svjedoči teretu godina. Stoljeća silne i slavne povijesti danas nisu pretočene u turističku atrakciju.
Kasnoantička vila Mogorjelo
Mogorjelo se ubraja među značajnije spomenike rimskog doba u Bosni Hercegovini i spada među najljepša zdanja kasne antičke arhitekture. Mogorjelo je opskrbljivalo rimski grad Naronu i vjerojatno služilo u obrani grada i okolice. Mogorjelo je opskrbljivalo rimski grad Naronu i vjerojatno služilo u obrani grada i okolice. Građevina je otkopana između 1889. i 1903. godine, a u narednim godinama je i konzervirana, a 2002 godine, Mogorjelo je proglašeno nacionalnim spomenikom.
Nekropola stećaka Boljuni i Radimlja
Nekropola stećaka Boljuni nalazi se u mjestu Boljuni 12 kilometara jugozapadno od Stoca. Na nekropoli je očuvano 269 stećaka, i to u dvije skupine. Prema oblicima najviše je sanduka – 176, potom ploča – 76, pa sljemenjaka -12 i 3 križa. Od ukupnog broja ukrašena su 92 stećka (34 %). I dok se nekropola Radimlja ističe bogatstvom, raznovrsnošću i visokom kvaliteteom izrade reljefnih motiva, nekropola u Boljunima ističe se velikim brojem natpisa – 19 (7 %), što je po broju natpisa na prvom mjestu u Bosni i Hercegovini. Na boljunskim je stećcima najčešći ukras križ, a potom povijena lozica sa trolistom (motiv je karakterističan za cijelu Hercegovinu,a ovdje se pojavljuje prilično često), štit s mačem, kao i rozete, potom razne bordure, polumjesec, scene lova, turniri, kola itd.
Paleolitsko nalazište Badanj
Badanj je važno paleolitsko nalazište koje se nalazi blizu Stolca, u Bosni i Hercegovini. Otkriveno je 1976. godine i datira iz kasnog razdoblja Mlađeg paleolitika, oko 13.000 do 12.000 godina prije Krista. Nalazište se sastoji od višeslojne špilje gdje su se periodično odvijale aktivnosti paleolitskih Homo sapiensa. Gornji sloj otkrio je 20 kulturnih i geoloških slojeva koji pripadaju kasnom paleolitu – epigravetenu. Fauna i artefakti koji su pronađeni sugeriraju da su se tamo povremeno naseljavale male skupine ili zajednice od 10-15 ljudi koji su se bavili aktivnostima poput lova, izrade alatki i pripreme hrane. Najznačajnije otkriće na lokalitetu je uklesani crtež konja, koji predstavlja jedan od najstarijih umjetničkih spomenika u Bosni i Hercegovini. Slični uklesani crteži nalaze se i u drugim mediteranskim regijama, što ukazuje na komunikaciju i umjetnički izražaj tijekom tog vremena.
Rimski logor Gračine
Antički lokalitet Gračine nalazi se na ravnom platou iznad lijeve obale Trebižata, na području naselja Humac. Antički vojni logor na Gračinama u Humcu (Bigeste) iz 1-3 st., je djelomično istražen i konzerviran u razdoblju od 1977. do 1988. godine. Na lokalitetu su otkopani ostaci rimskoga vojnoga kompleksa. Tijekom iskapanja pronađeni su brojni ostaci keramike, vrčeva, vaza, novčića, nakita, prstenja, stakla, alata i oružja. Manji dio eksponata nalazi se u Muzeju franjevačkog samostana Sv. Ante, a veći dio iskopina (keramika, staklo, numizmatika) nikad nije bio izložen. Ovo arheološko područje proglašeno je nacionalnom spomenikom 2003. godine.
- 1
- 2
Stari grad Mičevac
Ostaci čuvenog srednjevjekovnog grada Mičevac nalaze se na desnoj obali Trebišnjice u neposrednoj blizini naselja Arslanagić most. Po predanju grad je podigao vojvoda Mičeta po kojem je i dobio ime. Mičevac se sastoji od tvrđave i predgrađa. Tvrđava je bila smještena na manjem uzvišenju i kao takva je dominirala širim područjem, a ispod nje nalazilo se predgrađe Mičevac. Prema Lukariju, dubrovačkom hroničaru, Mičevac se prvi put pominje 1042. godine. Grad je imao izuzetno važan strateški položaj, jer je štitio komunikaciju koja je povezivala Dubrovnik i šire zaleđe. U Mičevcu se 1445. i 1451. godine pominje i postojanje carine što dodatno upućuje i na ekonomski i trgovački značaj grada. Grad Mičevac se nalazi na listi nacionalnih spomenika BiH.
Stari most i jezgra starog grada
Stari most je remek-djelo u kamenu, izgrađen 1566 godine, ponosno stoji kao simbol grada, povezujući lokalne legende s njhovim nasljeđem. Ovo arhitektonsko čudo, preživjelo je više od četiri stoljeća sve do 1993. godine kada je most demolisan tijekom bombardovanja. Upornost je prevladala, te je obnova mosta bila bitan poduhvat, koji se temeljio na originalnim tehnikama koje su Osmanlije koristile pri gradnji mosta. Svečana inauguracija mosta se dogodila 2004. godine, a godinu kasnije u 2005. je Stari most uvrstan na UNESCO-vu listu kulturne baštine. Stari most, kao glavni simbol grada, svake godine privuče na hiljade posjetioca, a posebno je interesantan u julu, kad se održavaju tradicionalni skokovi s mosta.
Arheološko nalazište Gabela
Gabela je nacionalni spomenik kulture Bosne i Hercegovine. Radi strateškog položaja Gabela bila naseljena i u rimsko doba iz kojega imamo ostatke ciglane i gospodarskih zgrada na periferiji mjesta. Od velikog broja srednjovjekovnih građevina su do danas najupečatljiviji ostaci stare utvrde, te kamena ploča s velikim krilatim lavom, simbolom Mletačke republike. Gabela je od 15. do 18.st. bila veliko trgovačko središte, ali i značajna strateška tvrđava na mletačko-turskoj granici. Jedno vrijeme je bila poznata kao i trg robljem. Za prevlast nad Gabelom sukobljavali su se razni politički i gospodarski interesi. Turci je zauzimaju 1477.godine, a nakon više neuspjelih pokušaja 1694.godine Mlečani zauzimaju Gabelu, potom Mirom u Požarevcu 1718.godine Gabela pripada Turcima, a Mlečani sve važnije građevine ruše. Gabela je ponovno pod turskom upravom, no bez svoje nekadašnje moći. Za austro-ugarske vladavine i izgradnje uskotračne pruge u Gabeli je bilo čvorište iz pravca Sarajeva za Dubrovnik i Metković. Meksički znanstvenik Roberto Salinas Price je razvio hipotezu prema geografskim informacijama u Ilijadi da je Trojanski rat bio u dolini rijeke Neretve, odnosno da je Gabela bila Ilios, glavni grad države Troje.
Ilirski grad Daorson
Daorson je bio glavni grad heleniziranog Ilirskog plemena Daorsa koji su živjeli od 300. do 50. godine prije Krista u dolini rijeke Neretve. Ostaci ovog nekad najjačeg grada u širem području nalaze se u Ošanjićima, blizu Stoca u Hercegovini. Činile su ga tri cjeline od kojih je središnja bila tvrđava – akropola koja je bila opasana »kiklopskim« zidinama od golemih kamenih blokova (sličan onima u Mikeni u Grčkoj). U njoj su bili smješteni svi važniji upravni, javni i vjerski objekti. Obrambeni zid koji se pruža od jugozapada prema sjeveroistoku bio je dug 65 m, širok 4,2 m, a visok između 4,5 i 7,5 metara, imao je vrata i tornjeve na oba kraja. Daorsi su preuzeli grčki jezik i pismo, te su bili u stalnim trgovačkim vezama s Grcima. Pronađeni su ostaci brojnih amfora za vino te dijelova fine keramike, ali najvredniji nalaz je brončana kaciga ukrašena nizom grčkih likova: Afrodite, Nike, Helija, Dioniza, Muza, Pegaza i drugih, a natpis na njoj je sličan natpisu na kacigi pronađenoj u Makedoniji. Danas, više od tri i pol tisuće godina kasnije, Daorson svojim megalitskim zidinama svjedoči teretu godina. Stoljeća silne i slavne povijesti danas nisu pretočene u turističku atrakciju.
Kasnoantička vila Mogorjelo
Mogorjelo se ubraja među značajnije spomenike rimskog doba u Bosni Hercegovini i spada među najljepša zdanja kasne antičke arhitekture. Mogorjelo je opskrbljivalo rimski grad Naronu i vjerojatno služilo u obrani grada i okolice. Mogorjelo je opskrbljivalo rimski grad Naronu i vjerojatno služilo u obrani grada i okolice. Građevina je otkopana između 1889. i 1903. godine, a u narednim godinama je i konzervirana, a 2002 godine, Mogorjelo je proglašeno nacionalnim spomenikom.